Naravno da postoje genetske razlike između Hrvata, Slovenaca, Srba i drugih susjeda, no nipošto to ne znači da razlike moraju biti dramatične, kao što postoje i uglavnom geografski potvrđene genetske razlike među samim Hrvatima, zvog kojih nitko nije manji ili veći Hrvat. Uostalom, nema dramatične (kako god definirali tu riječ) razlike niti između (barem dijela) Hrvata i Mađara.

Ne postoji neka univerzalna genetska receptura koja bi identificirala današnje Hrvate, jer i oni su nekakva mješavina u ne baš unificiranom omjeru, kao većina drugih naroda. A gensko nasljeđe ne mora biti presudno za to kako netko sam sebe identificira. Uostalom, valjda nam je jasno da i doseljeni crnac može postati Hrvat, a kamoli ne njegov potomak.

Istina je da se u prosjeku ne može na temelju nečije genetske slike pouzdano ustvrditi da je taj pripadnik jednog ili drugog naroda, ali za neke podskupine to se može ustvrditi uz nešto veću vjerojatnost. Analiza genskog nasljeđa ne služi (ili barem ne bi trebala služiti) da bi se ustvrdilo tko je veći ili manji Hrvat, Slovenac, Srbin... nego da bi se ušlo u trag povijesnim utjecajima i kretanjima etničkih skupina na nekim prostorima, onih koji uglavnom nisu ostavili pisanih ili drugih samoidentificirajućih materijalnih tragova.

Autorica se ruga Draganu Primorcu, zbog tvrdnje da su „više od tri četvrtine današnjih hrvatskih muškaraca potomci starih Europljana koji su živjeli u posljednjem ledenom dobu prije 20.000 godina na području današnje Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine?, kaže da su te priče znanstvena glupost, ne shvaćajući da studija s Harwarda u suštini govori isto, jer Primorac ne tvrdi da to ne vrijedi i za hrvatske susjede. Ne treba čitati samo senzacionalističke naslove o porijeklu Hrvata objavljene u hrvatskim medijima o tim istraživanjima. Dapače, on, ukazujući stalno na izvanrednu heterogenost, tvrdi da Hrvati, Srbi i Bošnjaci nose haplogrupe koje dijele s mnogim drugim Europljanima, nastale tijekom posljednjeg ledenog doba, uz one koje su stizale iz Afrike i Bliskog Istoka. Što ne znači da ne postoje osjetne razlike u omjerima tih kasnijih utjecaja, koje pak same po sebi nisu nikakav indikator nečije superiornosti ili inferiornosti, ali mogu ukazati na to u kojem povijesnom trenutku je došlo do različitih utjecaja i kolika je u nekom geografskom području ili etnikumu bila njihova snaga. Pitanje je, dakle, samo kako netko (zlo)upotrebljava takva istraživanja, a to vrijedi i za ovaj tekst.

Trpati Franju Račkog i njegove predodžbe iz 19. stoljeća u istu ladicu s velikosrpskim osvajačima s konca 20. stoljeća u najmanju ruku je neumjesno. To što su (neki) Srbi i danas skloni vjerovati da su nebeski narod od kojeg je sve poteklo, ipak se ne bi trebalo pripisivati i njihovim susjedima. Naravno, takvima se sviđa naslov da nema razlike između Srba, Hrvata i Bošnjaka, jer to uzimaju kao dokaz da su sve to ionako Srbi - a u živac ih ubada samo tvrdnja da nema razlike između Srba i Albanaca.

https://www.dw.com/.../srbi-hrvati-bo%C5.../a-68438094

https://www.index.hr/.../studija-nema.../2545386.aspx