Zagreb neće među prvima priznati Palestinu, a rasprava o Izraelu i Gazi otvara pitanje licemjerja Zapada, propagande i granica moralne odgovornosti.
Ako bude morala, Hrvatska će sigurno priznati Palestinu. Ali među zadnjima, baš kako i treba biti. Ako će to napraviti svi, onda je svakako neodrživo ostati na vjetrometini. Ne, ne mora Zagreb nužno čekati da se na to odluči Washington, ali svakako ne bi to trebao poduzeti prije Berlina. I ne, ne radi se tu o nekom povijesnom dugu RH prema Židovima, koji bi sezao još od WWII. Ili barem ne isključivo o tome.
Hrvatska nije pravno ništa dužna, a moralna obveza kou osjeća dio Hrvata ne proizlazi iz osjećaja grižnje savjesti. Već iz jasnog osjećaja da je to ispravno, te da je odnos svijeta prema Židovima bio dvoličan i nepravedan onda, kao što je nepravedan i licemjeran danas. Ako je netko izložen stvarnoj prijetnji genocida, onda su to prije svega - Židovi, onda i danas. Izrael je hrid spasa u arapskom moru širokom 6 tisuća kilometara, u kojem živi pola milijarde Arapa. Židovi nisu nikakva prijetnja njihovom opstanku. Naprotiv, oni su ti kojima se i dalje prijeti uništenjem. Od rijeke do mora, uzvikuje se od Los Angelesa do Berlina! Ima li netko tko ne razumije da to znači ništa manje nego uništenje Izraela? I što to znači za Židove koji u njemu žive?
Hamas i dalje ne priznaje pravo Izraela na postojanje. I dalje drži taoce u tunelima ispod Gaze. Ima li pravo Izrael zbog toga uništiti Gazu? Naravno da ne! No, etničko čišćenje također je ratni zločin te nema nikakve potrebe mahati histeričnim optužbama za genocid, na temelju preširoke definicije koju arbitrarno koriste oni kojima Vukovar ni Škabrnja nisu bili genocid.
Židovi ne ubijaju Arape samo zato što su Arapi! Izrael je pokrenuo vojnu ofenzivu kao i bilo koja druga država suočena s takvom zastrašujućom ugrozom.
No, je li se Izrael trebao zaustaviti, nakon što je postalo jasno da do cilja ne može bez pokolja biblijskih proporcija? Naravno da je trebao! I morao. No, što su oni koji danas osuđuju Izrael poduzeli kako bi pritisnuli Hamas da oslobodi taoce i tako pokušaju zaustaviti vojnu ofenzivu? Arapski svijet? EU? Baš ništa. Iako za to i dalje nije prekasno, Europa licemjerno kukavički pokušava isprati svoju savjest. Europski lideri žele samo spriječiti prosvjede pod svojim prozorima.
Izrael gubi rat s Hamasovom propagandom koju zapadni mediji i dalje nekritički prenose. U Gazi se ne umire od gladi. Umire se od granata i metaka dok se pokušava čekati u redu za vreću brašna i kantu vode. Da, djeca u Gazi jesu kruha gladna, no zapad nije mario ni za gladne ni za ubijene dok mediji nisu počeli objavljivati snimke djece-kostura, kojima se stvaralo narativ o Židovima koji Arapima rade ono što su nacisti bili radili njima. Ništa zato što su sve te snimke opetovano raskrinkane kao krivotvorine - radilo se o djeci koja umiru od teških degenerativnih bolesti. Hamasov agitprop je prevladao
Onaj koji svega 5 dana nakon Hamasovog pokolja javno kaže da je u roku od 15 minuta izgubio simpatije za Izrael zapravo priznaje - da te simpatije nikad nije ni imao. To vrijedi i za mnoštvo drugih koji u svojim "pravedničkim" reakcijama klize u najcrnji, najprizemniji - antisemitizam. Kad bi priznanje bio način da se zaustavi pokolj, onda bi to doista i bio sasvim dovoljno dobar razlog. Palestinu bi tada trebalo odmah priznati.
Nažalost, val neuvjetovanih priznanja samo će natjerati Izrael na poduzimanje poteza koji bi do kraja obesmislili svaku ideju o dvije države, ako je prije toga u potpunosti nisu obesmislili teroristi Hamasa svojim zvjerstvima. Jesmo li to doista već zaboravili i jesmo li doista spremni - nagraditi – Hamas?!?
