Rasprave o obuci Ukrajinaca u Hrvatskoj i dalje traju, te pokazuju visoku razinu neznanja mnogih političara.
Ako nekom nakon ovoga treba crtati, krajnje pojednostavljeno, možda i mrvicu karikirano: država saveznica u smislu članka 7. je svaka ona koja nije neprijateljska. Ona čiji vojnici ne dolaze zbog zauzimanja teritorija ili kršenja suvereniteta, već na temelju međusobnog dogovora, zbog zajedničkih interesa ili potreba.
Stavak 9. govori o redovitim aktivnostima na temelju prije utvrđenih politika za koje nije uvijek nužno glasanje u saboru. Tada MOŽE, a ne MORA biti dovoljna odluka vlade uz suglasnost Predsjednika. U skladu sa Zakonom o obrani, radi se najčešće o ograničenoj obuci hrvatskih ili stranih vojnika u RH ili inozemstvu, o postrojbama na razini voda ili pojedincima.
Stavak 3. je pak širi te se, potencijalno pokrivajući i stavak 9., odnosi na aktivnosti domaćih i/ili stranih postrojbi, koje imaju širu vojnopolitičku implikaciju, zbog koje možda nije ni poželjno i opravdano da o tome odlučuju samo dva čovjeka, te se traži potvrda natpolovične većine u saboru, a u slučaju kad Predsjednik uskrati prethodnu suglasnost, tada se traži dvotrećinska većina.
Sabor je već donosio takve odluke. Neki od zastupnika koji danas dižu glas dizali su ruke za takve odluke. Pa i u vrijeme dok je Zoran Milanović bio premijer. A Milanović Predsjednik još u ovom listopadu potpisivao je prethodne suglasnosti na zahtjev ministra obrane.
Najsmješniji su oni koji su do jučer dizali buku da se odluke o pandemijskim mjerama ne mogu donositi bez dvotrećinske odluke u Saboru, a sad o odluci vlade za koju tvrde da Hrvatsku uvlači u rat u Ukrajini - tvrde i da po slovu Ustava Sabor o tome nema što glasovati. Pioniri maleni.