Dorh je smatrao da je Porfirije samo otvarao usta i nije htio pjevati četničke pjesme te da je to činio izvan Republike Hrvatske. Odmah se po takvom obrazloženju za idiote znalo da je odluka o odbačaju svjesno donesena u korist velikosrpske ideologije, a protiv zakona i hrvatskih nacionalnih interesa. A kako ne bi bilo nikakve dvojbe oko toga čije interese Dorh zastupa u predmetima političkoga i ideološkoga sadržaja, pokazalo se i nekoliko godina prije kada je na poticaj Milorada Pupovca podnio kaznenu prijavu protiv novinara Marka Juriča koji je u odjavi vlastite TV-emisije Markov trg sarkastično komentirao navedeno Porfirijevo pjevanje upozorenjem Zagrepčanima da pripaze dok šeću Cvjetnim trgom jer bi iz obližnje crkve SPC- a mogao izletjeti četnički vikar.

Ako, dakle, Porifirijevo veličanje četništva nije za Dorh kazneno djelo, a Juričevo ironiziranje toga pjevanja jest, onda je to znak da je u državi Hrvatskoj nešto duboko, duboko poremećeno. Sutkinja zagrebačkoga suda Mirjana Horvat odbacila je tijekom višegodišnjega postupka sve argumente Juričeve obrane i suglasila se Dorhom: osudila je Jurića na 10 mjeseci zatvora, dvije godine uvjetno, a prva osoba kažnjena je s 25000 kuna. Samo političkim slijepcima to je sve slučajno. Nakon 2000. godine čitavo je pravosuđe, prvo unutar njega Dorh, korak po korak, pretvoreno u epicentar velikosrpske ideologije i odmazde prema hrvatskim domoljubima,
braniteljima i svima koji se usude upozoriti na neprijateljsku ideologiju. „Prometejsku” ulogu u tom procesu imali su Mesić, Sanader, Račan, a operativnu Mladen Bajić i oni će ući u povijest najslavnijih destruktivaca koji su srušili pravni poredak i započeli progon hrvatskih vrijednosti te rehabilitacije jugoslavenskih. Počeli su sa suđenjima hrvatskim ratnim zapovjednicima i kao svjedoke dovodili agresorske srpske vojnike kojima su plaćali iskaze, smještali ih u luksuzne hotele i iskazivali im poštovanje kao da su članovi obitelji. Već tada je to bio zastrašujući moralni debakl države koja je stvorena i oslobođena u ponosnome i krvavome Domovinskome ratu, a onda u mirnodopskom razdoblju nakon 2000. godine predana u ruke neprijatelja. Jednom kada se bude pisala objektivna povijest, bit će zapisano da je posljednjih deset godina 20. stoljeća bilo najsvjetlije razdoblje u hrvatskoj povijesti, a prvih 20 i nešto u 21. stoljeću najmračnije. Danas 2023. godine Hrvatskom vladaju abolirani neprijatelji i Hrvati jugokomunističkoga mentalnoga arhetipa i ubrzano dokidaju sve vrijednosti stvorene 90-ih i zavode teror prema Hrvatima. Danas se nacionalno orijentirani znanstvenici, novinari, aktivisti i političari progone u Hrvatskoj kao u Jugoslaviji nakon 1945. i nakon 1971. godine. Ista mržnja prema Hrvatskoj u podlozi je te represije, istom je slavnom šutnjom hrvatske mase popraćena.

Ova presuda novinaru Marku Juriču samo je jedan znak nezdravoga i neslobodnoga hrvatskog društva i prevladavajućeg nihilističkoga, tzv. politički korektnoga trenda prema Hrvatskoj. Upravo je objavljen i nacrt Zakona o remećenju javnoga reda i mira prema kojemu MUP predlaže drakonske kazne pozdrav Za dom spremni pod kojim su hrvatski branitelji branili Vukovar i ostatak Hrvatske 90-ih, a potpuno želi rehabilitirati četničke simbole i simbole JNA, pod kojim ujedinjenima, su agresori napadali Vukovar i Hrvatsku. Ovakva travestija vjerojatno nikada nigdje nije zabilježena u povijesti, ovakav gubitak ponosa i samopoštovanja moguć je u režiji smrtnih neprijatelja Hrvatske, a sve činjenice ukazuju da su to Plenković i njegovi glupani te Pupovac i agresorski koalicijski partneri. Sada je sutkinja Mirjana Horvat osudila Juriča, prošle godine sutkinja Markotić osudila je Hrvatski tjednik zato što je za Veljka Kajtazija napisao da je bio oficir agresorske JNA u Zagrebu dok je njegova vojska klala Hrvate na Ovčari te da je bio pod nadzorom KOS-a. Kajtazi je i sam priznao da jest bio pripadnik agresorske JNA i da se nije uključio u obranu Hrvatske, a sutkinja je nježno suosjećala s njegovim duševnim patnjama dok joj je pričao kako nije išao liječniku nego je kupovao (?) apaurine mimo recepta i ljekarni, a obrani? tuženoga HT-a zabranjivala bilo kakva pitanja koja su se odnosila na Kajtazijeve notorne laži o Jasenovcu i klevete na račun Hrvatske koja ga hrani. Posljednjih godina sudovi s lakoćom odbacuju gotovo sve tužbe protiv ljevičarskih medija koji zagovaraju rušilačke pohode na katedralu, posmrtne ostatke svetaca nazivaju i uspoređuju sa smrdljivom govedinom, odbacuju sve prijave protiv Milorada Pupovca za pronevjeru novca, protiv bivšega predsjednika Stjepana Mesića nikada se nisu usudili pokrenuti postupak za ratno profiterstvo, i odavanje državnih tajna, novinar Pupovčevih Novosti, koji je sa srpskim koljačima slavodobitno ulazio u sravnjeni grad, oslobođen je za uvrede Vukovarcima koje je objavio pod naslovom „Jebo vas Vukovar”.

Kada ljevičarska novinarka provali u dom glazbenika M. P. Thompsona ili objavi notorne laži o gospođi Željki Markić, policija ne reagira, sud ju verbalnim akrobacijama pokušava osloboditi, a predsjednik Vlade Andrej Plenković ima potrebu javno zaštititi. Skupina medija i novinara, među njima i Hrvatski tjednik, tužila je prije šest godina izdavače Biltena srpskih Novosti u kojemu su tužitelji prozvani kao fašisti, širitelji mržnje... Sud je odbacio neke od tih prijava, a neke odgađa do zastare, mijenjaju se u tim predmetima sudci i očito se boje zamjeriti Plenkoviću, Pupovcu... Tu više nema nikakve slučajnosti. Pravosuđe i MUP su po nalogu izdajničke politike oduzeto i pretvoreno u sredstva brutalne odmazde prema hrvatskom narodu, prema hrvatskimm braniteljima i hrvatskim novinarima. Logično je pitanje kako je moguće da postoje sutkinje poput Mirjane Horvat koje presuđuju u korist četničkih apologeta i srpskih agresora, kakvim to indoktrinacijskim metodama netko može biti bačen na dno i doživjeti poraz kao čovjek, kao Hrvat i kao sudac do te mjere da mu mržnja prema vlastitome narodu i državi bude mjerilo postupanja. Nisu prvi, naravno, krivci sudci ispranoga mozga, nisu prvi krivci ni odnarođeni političari nakon 2000. godine, prvi i pravi krivci za ovo potonuće Hrvatske oni su
koji su u svome političkome sljepilu takve doveli na vlast i omogućili im izdaju, ne zamarajući se što tako Hrvatsku vode u budućnost u kojoj će opet njihova djeca ili djeca njihove djece krvlju se boriti se za ideale, jednom već ostvarene, a onda u kvislinškome konformizmu predane u ruke neprijateljima.