Tada su, nakon neuspješnoga pokušaja predaje Savezničkim britanskim postrojbama, počela masovna pogubljenja hrvatskih ratnih zarobljenika i civila, žena i djece. Velik broj ljudi, još uvijek neutvrđen, pogubljen je u masovnim likvidacijama kod Teznog, u Kočevskom rogu, ili su pak živi zakopani u Barbarinu rovu. Likvidacije su se nastavile i na mnogo manjih stratišta diljem bivše države tijekom marševa smrti.

Danas slavimo spomen Majke Božje Fatimske. O kojoj, pri kraju rata u siječnju 1944., a godinu dana prije ovih strašnih događaja, blaženi Alojzije Stepinac govori: „Evo, po nedokučivoj dobroti Božjoj ukazala se ? Majka Božja u Fatimi, da svijet upozori na zla koja će doći i da svijet uputi da će upravo u Njoj naći pomoć u strašnim danima koji će doći i koji su došli na svijet.” U jednom od ukazanja Gospa pita vidioce: „Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?”

Prikazati Bogu trpljenje kao najbolju molitvu. Mnogi koji su bili ubijeni na ovom križnom putu učinili su upravo to, kao svoju molitvu prikazali su Bogu svoje trpljenje, ono što su morali proći na putu u Nebo. Bog od nas to traži, da kao narod prihvatimo ovu tragediju, ona je dio naše bolne i krvave povijesti, ona nažalost još živo peče, no sada je trebamo i moramo pretvoriti u molitvu. Stoga, kad nam oduzmu sve, ostaju nam dvije ruke, zajedno s bl. Alojzijem Stepincem sklopimo ih na molitvu i tada ćemo biti najjači, i molimo s bl. Miroslavom Bulešićem da naša jedina osveta bude oprost. Tada ćemo moći čuti Gospodinove riječi iz knjige Otkrivenja: „Evo, sve činim novo!” (Otk 21,5)."