-Nedavno smo razgovarali o problemima s kojima se suočava crkva u Njemačkoj. Kršćanstvo je u Engleskoj po popisu stanovništva izgubilo većinu, pa je sekularni pokret proglasio pobjedu. Manje je kršćana, više ateista, a u porastu broj islamske vjeroispovijesti.

-A zašto se tome čudimo? Meni je bilo zanimljivo 2006. kada je jedna od časnih sestara bila u Londonu na studiju i pozvala me uoči Božića u posjet. Pobrinula se za smještaj i sve. Iznenadilo me kada je progovorila o posjetu Pape Benedikta XVI netom nakon što je izabran za papu, te svojim dolaskom oduševio protestante do te mjere da je nekih petsto protestantskih svećenika izašlo iz protestantske crkve i prešlo na katoličku vjeru, uključujući i oko tristo njihovih biskupa. Nije mi bilo jasno kako je uspio. Objasnila je da kada je pripreman papin dolazak engleski novinari su se nabrusili na papu zbog afera o pedofiliji.

Na sve su načine napadali papu, a on nije bježao od tih pitanja već odgovarao vjernički i ljudski da niti protestantski niti katolički biskupi nemaju kontrolu nad svakim tim događajem, niti su za njih znali. Ono što ih je najviše pridobilo na njegovu stranu je da se kao čovjek cijelo vrijeme ispričavao i molio za oprost. To je najviše od svega potaklo protestante da počnu postajati katolici. Sada je druga situacija. Ne što se tiče pape i biskupa, nego muslimana ima sve više, ali i imigranta koji su ateisti. Kada se zakomplicirala situacija s radikalnim islamskim pokretima koji su počeli preuzimati vlast u svojim zemljama to je potaklo muslimane da u drugim zemljama počnu više doživljavati svoju vjeru. Kod nas je sasvim druga situacija. Trend guranja vjere u neki kut gdje ne smiješ ništa reći, a kamoli pokušati nešto mijenjati. Na nedavnim izborima imao sam priliku susreti vjernicu koja je bila kandidat za određeno vijeće, gdje je nastupila s kršćanske strane prema ljudima jer je to još uvijek neka tradicionalna sredina. Da bi svojim vjerničkim stavom mogli potaknuti i pridobiti vjernike da se priklone njima na izborima. U tom krugu raznoraznih stranaka koje su se okupljale ona je bila ismijana od svih ostalih kandidata. Njoj su kao vjernici rekli da pusti tu svoju vjeru i da šuti o njoj.

-Je li to licemjerje gomile?

-Nije to gomila, nego mišljenje pojedinaca koji ga uspijevaju nametnuti većini koja je kršćanska, ali uzmiče od tih nekih koji guraju svoje stavove svima ostalima.

- Katolička crkva ima stroge uvjete u vezi rastave braka. Ima li promjena?

-Papa Benedikt i papa Franjo su naglasili taj problem tako da se takvi zahtjevi više ne šalju u Vatikan jer su svjesni sve većeg broja civilnih rastava, te većeg broja ljudi koji su vjenčani u katoličkoj crkvi koji smatraju da imaju vjernička prava pokrenuti postupak na crkvenom sudu da se taj brak proglasili nevaljano sklopljenim. Ima raznih okolnosti koji takve brakove mogu dokazati nevaljano sklopljenim. U današnje vrijeme sve je više trudnoća prije braka. Zar to ne možemo promatrati kao neku vrste prisile? Priznali to ili ne priznali mladenci su prečesto? pritisnuti nenadanom trudnoćom da se idu vjenčati prije vremena. Njihova odluka je nezrela i nekada nije ni slobodna. Bez slobode pristupaš kršćanskom braku i taj brak nije valjano sklopljen. Ono što su pape pokušale napraviti je da se to svede na sudove biskupije ili metropolije i postupak ubrza i da ne traje pet-šest godina, već da se u godini dana vidi ima li temelja brak proglasiti nevaljanim. Svaki slučaj je za sebe ali je povećan broj riješenih slučaja. Ima par slučaja u Davoru gdje se dobilo rješenje da se upiše u maticu rođenih da je brak nevaljan, te dva slučaja ponovnog vjenčanja.

-Božić je ove godine bez epidemioloških mjera.

-Epidemiološke mjere su možda više potakle vjeru čovjeka. Koliko god su nas udaljili od mise to smo se više kao obitelj trudili. Žudjeli za Kristom. Sada kada je opet sve dozvoljeno, opet je ta žudnja pala. Sjećam se svih poziva i obitelji koje su progovorile koliko im Isus nedostaje, koliko im misa nedostaje i ispovijed. Vratio bi se u vrijeme svog djetinjstva i vrijeme komunizma. Tada se za Badnjak i Božić obavezno radilo, išli smo u školu na Badnjak i Božić i? kao vjernici smo željeli vjeru i Krista, žudjeli za tom misom. Koliko puta smo znali izbjeći školu da bi bili na misi u svom selu, pa makar dobili neopravdan sat. Jesmo li spremni biti takvi kršćani, kakvi smo bili prije devedesetih.