Jedna od uobičajenih zamjerki vezanih uz Božić, koju iznose staromodni protestanti i moderni ateisti, jest da je katoličanstvo tek prerađeno poganstvo.
Kritičari često povezuju proslavu Božića s rimskim blagdanima poput Saturnalija, tvrdeći kako je datum 25. prosinca i popratni običaji poput darivanja i ukrašavanja drvca izravna adaptacija poganskih praksi. No, je li ta tvrdnja utemeljena?
Površne sličnosti nisu dokaz
Povjesničari i teolozi naglašavaju važnost razlikovanja sličnosti i stvarne uzročno-posljedične povezanosti. Da, Rimljani su tijekom Saturnalija, koje su trajale od 17. do 23. prosinca, slavili uz darivanje, gozbe i druge oblike veselja. No, proslava Saturnalija bila je obilježena opijanjem, zamjenom društvenih uloga i elementima koji su potpuno nespojivi s kršćanskim naukom. Prvi kršćani su bili poznati po svojoj strogoj osudi poganskih običaja i nisu čak ni simbolično prihvaćali štovanje poganskih božanstava.
Često navođeni argument o povezanosti Božića sa Saturnalijama ne održava se kada se promotri značenje i simbolika tih dvaju blagdana. Dok su Saturnalije slavile boga poljoprivrednog obilja Saturna, često uz mračne prizvuke žrtvovanja, Božić simbolizira dolazak svjetla i nade kroz rođenje Isusa Krista. Te temeljne razlike ukazuju na različitu svrhu i poruku.
Što je s Dies Natalis Sol Invictus?
Pojedini znanstvenici tvrde da je datum Božića preuzet od rimskog blagdana Dies Natalis Sol Invictus (Rođendan Nepobjedivog Sunca), koji se slavio 25. prosinca. No, ovaj blagdan je uveden tek krajem 3. stoljeća, mnogo nakon što je kršćanstvo počelo dominirati Rimskim Carstvom. Umjesto da je Božić imitacija poganskog festivala, vjerojatnije je da je Dies Natalis Sol Invictus bio pokušaj obnove poganstva kao odgovora na sve širu proslavu Kristova rođenja.
Kršćanska tradicija i simbolika datuma
Pravi razlog datuma Božića leži u povezanosti s Blagoviješćem, koje se slavi 25. ožujka. Prema staroj židovskoj tradiciji, svijet je stvoren na taj datum, a kršćani su vjerovali da je Kristovo začeće označilo početak novog stvaranja. Devet mjeseci kasnije, 25. prosinca, slavi se Kristovo rođenje. Ovo kronološko povezivanje temelji se na dubokoj teološkoj simbolici, a ne na pragmatičnom prihvaćanju poganskih običaja.
Povijesni kontekst proslave Božića
Božić, kao i Nova godina, nekada su bili nerazdvojivo povezani s Blagoviješćem. U srednjovjekovnoj Europi, Nova godina se slavila 25. ožujka, sve do 18. stoljeća kada je moderni kalendar donio promjenu datuma. Zanimljivo, ovaj datum ima dublje značenje i u popularnoj kulturi. Ljubitelji Tolkiena obilježavaju 25. ožujka kao dan kada je Frodo Baggins uništio Prsten moći, simbolično spašavajući svijet. Taj datum nije slučajan, već je duboko povezan s kršćanskom tradicijom otkupljenja.
Dok površne sličnosti između Božića i poganskih blagdana mogu potaknuti skeptične teorije, povijesni i teološki dokazi upućuju na to da je Božić duboko ukorijenjen u kršćanskoj tradiciji. Njegov datum, simbolika i značenje odražavaju vjeru u dolazak svjetla u svijet tame, ne samo kroz prirodne cikluse već i kroz duhovno otkupljenje. Umjesto kao poganski derivat, Božić se može promatrati kao slavlje nove nade i Božje ljubavi prema svijetu.
?
