Njegovo djetinjstvo obilježila je bliska veza s djedom Franjom iz Hrvatskog Blagaja kraj Slunja, koji mu je bio uzor i uveo ga u svijet vjere i domoljublja. Te vrijednosti pratile su ga kroz svećeničko školovanje u Zagrebu, a 1983. godine postao je svećenik. Međutim, sudbina ga je povela putem koji nadilazi svakodnevne svećeničke dužnosti ? putem duhovne i moralne potpore hrvatskim braniteljima tijekom Domovinskog rata.

Rat dolazi, a služba se širi

Nakon kapelanske službe u Vukovini i Novoj Gradiški, postavljen je za župnika u Staroj Gradiški, no uskoro je rat stigao na vrata. Kada je JNA prešla Savu i okupirala Staru Gradišku, ostao je bez župe i suočio se s odlukom ? prihvatiti pozive u sigurnost inozemstva ili ostati uz svoj narod. Odabrao je ostanak, unatoč opasnosti.

”Kako da idem ikuda, a narod moj počinje ginuti?? rekao je. Pridružio se obrani Nove Gradiške, gdje je na poziv zapovjedništva postao duhovni stup braniteljima u 121. brigadi Hrvatske vojske.

Svećenik u ratnom vihoru

Velečasni Željko nije bio običan vojni kapelan. Njegova prisutnost na prvoj crti, dostavljanje poruka obiteljima, organiziranje misa u podrumima i pružanje sakramenata u ratnim uvjetima dali su mu jedinstvenu ulogu. Osim što je bio duhovna potpora, često je preuzimao i logističke zadatke ? od evakuacije civila do dostave hrane i vode vojnicima.

Jedna od priča koja posebno svjedoči o njegovoj požrtvovnosti odnosi se na vojnika kojeg su zvali ”Rambo?. Brinuo se za obitelj koja nije znala je li on živ. Željko je poduzeo opasan put do Velike Gorice kako bi dostavio poruku vojnika njegovoj obitelji i vratio odgovor natrag, smirujući tako njegove strahove.

Simbol vjere i zajedništva

Krunica, simbol vjere i nade, bila je neizostavni dio Željkove misije. Dijelio je tisuće ručno izrađenih krunica vojnicima i izbjeglicama, često uz velike poteškoće, poput sukoba s graničnim službama Švicarske kada je pokušao unijeti krunice za obitelji branitelja.

Njegovi dani ispunjeni su bili i oproštajima. Tijekom pogreba vojnika, često pod granatama, molio je uz grobare dok su obitelji bile skrivene u bunkerima. Ti trenuci ostavili su na njega duboke emocionalne ožiljke, osobito kada je prepoznavao poginule suborce nakon razmjena tijela.

Božić u podrumu i simbolika odore

Božić 1991. proslavio je u podrumu kuće u Visokoj Gredi, gdje su vojnici iz Zagreba tijekom cijele mise klečali sa suzama u očima. Taj trenutak duboko ga je obilježio, baš kao i prsluk koji mu je dao Ante Gotovina, a koji i danas čuva kao uspomenu.

Danas je Željko Volarić vojni kapelan, posvećen prenošenju poruke domoljublja i ponosa mladim ročnicima. ”Odora hrvatskog vojnika za mene je sveta, posvećena braniteljskom krvlju. Ponosan sam što sam dio Hrvatske vojske,? ističe.

Život posvećen Bogu i domovini

Unatoč opasnostima, velečasni Željko Volarić izabrao je put služenja narodu u najtežim trenucima. Njegova priča svjedočanstvo je hrabrosti, nesebičnosti i duboke povezanosti s ljudima kojima je služio, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti Domovinskog rata i hrvatske vojske.