Svijet danas blješti kroz prizmu senzacija, novotarija i stalne promjene. Sve može biti sve, a ništa može biti ništa ? vrijednosti se lome pod pritiskom prolaznosti.
U takvom kaotičnom okruženju, pitanje Boga često se doživljava kao zastarjelo, a vjera kao nešto što treba dokazivati ili redefinirati. Jaz između onih koji vjeruju i onih koji poriču postojanje Boga nikada nije bio veći ? dvije stvarnosti, dva jezika, dva pogleda na život, udaljena kao galaksije.
No, što u svijetu relativizma znači vjera? Može li se ona uopće održati u vremenu u kojemu ništa nije trajno, a sve je podložno reinterpretaciji?
Autentičnost kao jedina nada vjere
Vjera danas mora biti autentična do same srži, ili je osuđena na propast. Samo vjera koja se živi kao posljednja, najsudbonosnija stvar na svijetu ? vjera koja je srž ljudskog bića i ključ za razumijevanje našeg božanskog ishodišta ? može opstati. To je vjera koja čuva smisao postanka, postojanja i putovanja prema vječnosti.
Suvremeni svijet često odbacuje staru metafiziku kao spekulaciju, zamjenjujući je racionalizmom koji sve češće prelazi u poganski iracionalizam. Aksiom da ništa ne može postojati samo od sebe, osim ako nije stvoreno, gurnut je na margine razmišljanja. Pa ipak, Bog ostaje prisutan ? onkraj naših pojmova mjesta i vremena.
Glad za Božjom riječju
U knjizi proroka Amosa nalazimo upozorenje koje odjekuje i danas: „Evo, dani dolaze kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine.” (Amos 8,11-12). To proročanstvo najavljuje doba duhovne tame i pustoši ? vrijeme kada će se činiti da Boga nema, da je Riječ utihnula, a vjera iščezla.
Glad za Božjom riječju urođena je čovjeku i ništa je ne može potpuno ugušiti. No, Amos nas upozorava da će doći vrijeme kada ni oni koji je traže neće moći naći. Ovo je poziv današnjem čovjeku da ne zanemari Riječ, da je traži i čuva više od svakodnevnog kruha.
Tražiti Boga prije nego što zavlada tama
Bog nije onaj koji se javlja na zahtjev. Njegova Objave su vječne, ali u njima se ulazi duhovnim putem, kroz vjeru i predanje. Ako čovjek današnjice zanemari Njegovu riječ, zašto bi Bog osjetio potrebu da se očituje?
Glad za smislom, vjerom i Božjom riječju i dalje tinja u čovjeku, unatoč svemu. Pitanje je samo hoće li je prepoznati prije nego što tama posvemašnje prolaznosti prekrije svijet. Jer, kako je rekao prorok Amos, neće biti veće tragedije od svijeta u kojem će ljudi tražiti Boga, a neće ga moći pronaći.
