Prije na sto brakova bilo tridesetak razvoda, a da smo danas već na broju od pedesetak razvoda te da brakovi u prosjeku traju oko tri godine. Kao da je riječ automobilima koji se kvare i treba ih mijenjati.

U katoličkom nauku ima šokantnih i nevjerojatnih stvari, a jedna od njih definitivno ona je o ljudskoj spolnosti i sakramentu braka. Sve što ću u ovom tekstu napisati nastalo je kroz slušanja i zapisivanja kateheza raznih svećenika, a činim to radi ponovnog podastiranja ove teme svijetu jer sam sve sigurnija da su ove istine kadre promijeniti mnoge živote i brakove.

Do privole dvoje ljudi dolazi jer se jedno drugome sviđaju ili si međusobno odgovaraju, no to nije ni blizu onome što se događa u crkvi kada mladenci polažu ruke na križ. Još je uvijek crkva češći izbor sklapanja ženidbe od zelenih imanja s prekrasnim pogledom. Uslijed tih crkvenih, tamjanom nadimljenih zidova, uz „Ave Mariu”, ljudi naslućuju da se tu zbiva nešto veliko. O čemu se radi? Ženidba je sakrament, a ne samo neko svjetovno obećanje i želja za održavanjem obećanja. Drugi sakramenti bivaju nam podijeljeni a ženidba je jedini sakrament koji supružnici udjeljuju jedno drugome, sami sebi. Ako je Krist među njima, a jest jer se radi o sakramentu, to znači da dok jedan od supružnika izriče privolu, na njegova usta to govori i na uši sluša sam Krist. Sve što u tom braku učiniš iz iskrene ljubavi prema supružniku, sakrament je. Zvuči toliko jednostavno da je baš to zamka da vidimo koliko je ovo nevjerojatno otajstveno i izvan naših ljudskih kategorija.

O golotinji u braku

U bračnom odnosu, toj svetinji, supružnici su goli. Za intimu koja ima veze s našim najdubljim identitetom kao muškarcima i ženama, potrebno je biti gol. Da bi mogao biti plodan, moraš biti gol. Ali golotinja nije samo kada sa sebe svlačimo odjeću, već i sve svoje odnose, želje i kao da si govorimo: „Tu sam samo za tebe”. A nakon toga, ?oblačimo? drugoga u ljubav. Prije smo se sami „oblačili” u što smo htjeli, ali u braku ljubavlju oblačimo drugoga. Tako i u euharistiji, pred Isusa trebamo dolaziti ?goli?? skinuti sve sa sebe da bismo obukli Krista.

Spolnost ne funkcionira dobro ako se ne znamo do kraja ?svući? ? svučemo samo odjeću, ali naše želje, ideje, često ne. A u njoj ne smije biti primjesa svega jer tada je intima zagađena i od tuda onda razumijevamo zašto današnji mentalitet odobrava umjetnu oplodnju i sl. Ali zato je Krist ponovno došao i donio iskupljenje ? otkupio je i spolnost.

I što je naš poziv u braku? Za oplodnju je tehnički dovoljno samo da se dvije zdrave stanice spoje. No, u istinski intimnom trenutku, ne dajemo samo tijelo i utrobu, već sve što jesmo, dajemo sve. To je ono što smo obećali i što živimo; to je ono zašto smo dužni držati vatru živom. ?Naložimo? i ?zapalimo? vatru. Unatoč slabostima, Bogu je u redu biti s nama.