Sveti Rok rodio se 1295. u Montpellieru u južnoj Francuskoj. Roditelji su ga izmolili od Boga nakon dugog čekanja. Ostao je bez roditelja prije dvadesete godine, prodao imanje, podijelio siromasima i kao hodočasnik krenuo u Rim. Za razliku od bogatog mladića iz Evanđelja, spremno je slijedio Kristov poziv.

Na putu je služio bolesnicima, osobito zaraženima kugom, i s vjerom činio čudesa. Njegov život bio je prožet ljubavlju prema bližnjemu, spremnošću na žrtvu i povjerenjem u Božju providnost. U Piacenzi se sam razbolio od kuge te se povukao u šumu, gdje mu je, prema predaji, pas donosio kruh. Njegova vjera i strpljiva patnja postali su svjedočanstvo svetosti.

Nakon ozdravljenja, doživio je nepravedno zatočenje i u tamnici proveo pet godina. Umro je 16. kolovoza 1327., a odmah nakon smrti bio je slavljen čudesnim znakovima. Štovanje se brzo širilo, najprije u Francuskoj i Italiji, a zatim po cijeloj Europi, pa i u Dalmaciji.

Sveti Rok postao je zaštitnik od kuge, bolesti i nesreća. Njemu je posvećeno na tisuće crkava i kapela, a kod nas ga narod i danas štuje, osobito na njegov blagdan 16. kolovoza. U znak štovanja, mnoga su mjesta i građevine nazvane po njemu: Tunel Sveti Rok – drugi najveći tunel u Hrvatskoj, naselje Lovinac u Lici, selo Rokovci u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje se na blagdan svetog Roka slavi kirbaj, te brojne crkve – u Dugopolju, Drnišu, Hvaru i Vukovaru.