Bernard iz Clairvauxa (1090.–1153.), jedan od najutjecajnijih srednjovjekovnih teologa i mistika, u povijest je ušao kao čovjek koji je s redovničke klupe usmjeravao i Crkvu i politiku. Već s 25 godina postao je opat novoosnovanog samostana u Clairvauxu, koji je ubrzo postao uzor redovničke stege i središte cistercitske obnove. Do smrti je osnovao više od 60 podružnih samostana.

Njegov autoritet daleko je nadilazio samostanske zidove. Kada je 1130. Crkvu potresao raskol zbog dvojice izabranih papa, Bernard se odlučno svrstao uz Inocenta II. i svojim diplomatskim putovanjima pridobio europske vladare, osiguravši mu priznanje.

Utjecaj mu je dodatno porastao 1145. kada je njegov učenik postao papa Eugen III. Na njegov poticaj Bernard je u Francuskoj i Njemačkoj propovijedao II. križarski rat, koji je privukao mase, ali završio porazom.

Poznat kao veliki štovatelj Djevice Marije i promicatelj mistične teologije, ostavio je golem duhovni i književni opus. Premoren naporima i pokorom, umro je 20. kolovoza 1153. u Clairvauxu. Papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim 1174., a Pio VIII. crkvenim naučiteljem. Njegova epoha s pravom nosi ime, "Bernardovo doba".

Brojna naselja, učilišta, udruge, župe i crkve širom svijeta, pa i u Hrvatskoj (primjerice u Funtani u Istri), nose njegovo ime. Red cistercita, koji je utemeljio, i danas broji oko 2800 članova te uspješno djeluje diljem svijeta. U Hrvatskoj su bili prisutni od 1982. do 2010. godine, najprije u Jastrebarskom, a potom u Generalskom Stolu.