Gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević, na polaganju kamena temeljca za novi vrtić u Podbrežju istaknuo je impresivne brojke ulaganja u predškolske ustanove, naglašavajući kako je do sada otvoreno devet vrtića s gotovo tisuću novih mjesta, dok je do kraja mandata u planu otvoriti još pet.
Tomašević s pravom naglašava značaj ovih projekata za univerzalnu dostupnost vrtića, posebice u kontekstu zelene gradnje i energetske učinkovitosti koju podržava zamjenik Luka Korlaet. Međutim, jedan detalj u vezi izvođača radova otvara pitanja koja se ne bi smjela ignorirati.
Naime, izvođač radova na izgradnji vrtića u Podbrežju je tvrtka Modulor iz Zemuna, čime je posao, vrijedan milijune eura, dodijeljen firmi sa sjedištem u Srbiji. Iako podružnica tvrtke formalno djeluje iz Zagreba, izbor izvođača iz druge države u kontekstu ovako simbolički i infrastrukturno značajnog projekta postavlja nekoliko ključnih pitanja.
![]("images/vijesti/Vrtictomasevicsrbija1.jpg")
Prvo, je li Grad Zagreb istražio sve mogućnosti angažiranja domaćih građevinskih tvrtki Hrvatska građevinska industrija godinama se suočava s izazovima, a ovakvi poslovi mogli bi značajno doprinijeti revitalizaciji sektora i očuvanju radnih mjesta. Drugo, kako se opravdava povjerenje u tvrtku iz inozemstva u trenutku kada se hrvatska javna nabava često kritizira zbog nedovoljno transparentnih postupaka Građani imaju pravo znati zašto nije angažiran domaći izvođač, posebno ako su ponude bile usporedive.
Ova odluka dobiva dodatnu dimenziju u političkom kontekstu. Suradnja s tvrtkom iz Srbije, u trenutku kada hrvatsko-srpski odnosi na državnoj razini nisu bez tenzija, mogla bi izazvati političke reakcije i pitanja o strateškim prioritetima gradske vlasti. Iako je gradonačelnik Tomašević poznat po liberalnim i progresivnim stavovima, koji uključuju regionalnu suradnju, ova situacija otvara prostor za kritiku i spekulacije.
Naravno, kvaliteta rada i stručnost trebaju biti ključni kriteriji u svakom projektu, ali građani imaju pravo na transparentnost u vezi s odabirom izvođača, posebice kada se radi o tvrtki iz druge države. Ako je odabir Modulora rezultat isključivo povoljnije cijene ili bolje ponude, gradske vlasti trebale bi jasno objasniti zašto domaće tvrtke nisu bile konkurentne.
Zaključno, dok se pohvaljuje intenzivno ulaganje u vrtiće i zelenu gradnju, ostaje gorak okus pitanja koja se nameću u vezi s procesom javne nabave i strateškim odlukama gradske vlasti. Transparentan odgovor na ova pitanja bio bi znak ozbiljnosti i odgovornosti prema građanima Zagreba.
