PAD KOJI PONIZUJE I PAD KOJI RAZARA

Padovi nas mogu učiniti poniznima kada smo naduti ponosom. Mogu pokazati spasenjsku snagu Boga. Mogu postati međaši na osobnom putu spasenja, kojih se s zahvalnošću prisjećamo.

Ipak, ne smijemo biti naivni. Ne završavaju svi padovi usklikom radosti. Postoje padovi koji mirišu na pakao i povlače krivca za sobom u trag razaranja i propasti. Taj je trag često širok i dug te zahvaća mnoge nevine. Trebat će nam snaga duha da se, zajedno s Bernardom, približimo retku Psalma 90: „Tisuća će pasti uza te, deset tisuća s desne strane tvoje.“

KRIZA KOJA JE DOŠLA IZNUTRA

Ništa nije tako tragično naškodilo Crkvi, ništa nije toliko narušilo naše svjedočanstvo kao korupcija koja je narasla unutar vlastite kuće. Najteža kriza Crkve nije bila uzrokovana protivljenjem svijeta, nego crkvenom korupcijom. Rane koje su nanesene zahtijevat će vrijeme da zacijele. Traže pravdu i suze.

IZMEĐU NADAHNUĆA I IZOPAČENJA

Suočeni s korupcijom, osobito kad je riječ o zlostavljanjima, skloni smo tražiti bolesni korijen. Očekujemo rana upozorenja koja su bila zanemarena: pogrešku u razlučivanju, početni obrazac devijacije. Ponekad takvi tragovi doista postoje. No ne pronalazimo ih uvijek.

Možemo prepoznati veliko i radosno dobro koje se često očitovalo na počecima zajednica danas povezanih sa skandalom. Ne možemo unaprijed pretpostaviti da je od početka postojala strukturna hipokrizija i da su se osnivači cinično predstavljali kao obijeljeni grobovi. Katkad nalazimo znakove istinske nadahnutosti, pa čak i tragove svetosti. Kako objasniti suživot dobrih i izopačenih razvoja?

Svjetovni mentalitet najčešće će potražiti jednostavno rješenje: proglasiti čudovišta i žrtve.

Srećom, Crkva posjeduje — kad se sjeti njima služiti — suptilnije i učinkovitije alate.

TKO JE ODGOVORAN: DEMON ILI ČOVJEK?

Ondje gdje ljudi slijede plemenite ciljeve, podsjeća Bernard, neprijateljski napadi bit će žestoki. „Duhovni udovi iste Crkve napadani su mnogo žešće nego tjelesni.“ Psalam govori o lijevoj i desnoj strani: lijeva označuje našu tjelesnu narav, desna našu duhovnu. Žrtava je više s desne strane jer se ondje, na duhovnom bojištu, upotrebljavaju najsmrtonosnija oružja.

Ipak, Bernard ne pripisuje sve zlu demonskim silama. Ljudi su odgovorni za način na koji se služe svojom slobodom. Ljudska narav je jedna. Kada ulazimo u dubinu duhovne naravi, razotkrivaju se i druge dubine: egzistencijalna glad, ranjivost, potreba za utjehom. Ta iskustva mogu postati poprište napada.

OPASNOST DUHOVNOG DUALIZMA

Napredak u duhovnom životu zahtijeva usklađivanje tjelesne i osjećajne dimenzije s kontemplativnim sazrijevanjem. U suprotnom postoji opasnost da duhovna izloženost potraži tjelesne ili emocionalne oduške, koji se potom racionaliziraju kao „viši“ oblici duhovnosti.

Duhovni život nije dodatak ostatku postojanja. On je njegova duša. Moramo se čuvati svakog dualizma, uvijek se prisjećajući da je Riječ tijelom postala kako bi naše tijelo bilo prožeto Logosom.

INTEGRITET KOJI SE VIDI I IZVAN PROPOVJEDAONICE

Cjelovitost duhovnog učitelja očitovat će se u njegovu govoru i poučavanju, ali i u svakodnevici: u navikama na internetu, ponašanju za stolom i u kafiću, u slobodi od tuđeg laskanja.

Treba bdjeti i nad lijevom i nad desnom stranom, te paziti — kako Bernard inzistira — da ih ne pomiješamo. Moramo naučiti biti jednako kod kuće u svojoj tjelesnoj i duhovnoj naravi, kako bi Krist, naš Učitelj, mogao mirno kraljevati u objema.

JEDNA NARAV, JEDNA BORBA, JEDNA NADA

Padovi nisu kraj priče. Ali nisu ni bezazleni. Duhovna zrelost traži budnost, odgovornost i istinu. Samo tako, usred padova koji pogađaju i s lijeve i s desne strane, Krist može ostati Gospodar našeg srca.