Peti dan apostolskog putovanja Papa Lav XIV. protekao je u znaku mladih. Nakon jutarnje mise, Papa je stigao na Katoličko sveučilište Središnje Afrike, gdje ga je dočekao rektor Thomas Bienvenu Nyom. Susret je bio ispunjen pjesmom, svjedočanstvima i glazbom, ali ključni trenutak bio je snažan i sadržajan govor upućen studentima, profesorima i akademskoj zajednici. Poruke koje je izrekao otvaraju pitanja koja nadilaze Afriku – i dotiču cijeli svijet.

Sveučilište kao zajednica istine, ne trendova
Lav XIV. podsjetio je na utemeljenje sveučilišta 1989. godine, nazvavši ga „svjetionikom u službi Crkve i Afrike“. No naglasak je stavio na sadašnjost: visoko obrazovanje, poručio je, ne smije biti puka proizvodnja stručnjaka. Sveučilišta moraju postati „zajednice života i istraživanja“, mjesta gdje se gradi bratstvo u znanju.

Pozivajući se na dokument Veritatis gaudium i misao John Henry Newman, Papa je jasno artikulirao: potraga za istinom uvijek vodi prema Bogu. Vjera i znanost nisu suprotstavljene – naprotiv, vjera širi horizont razuma i potiče dublje razumijevanje stvarnosti.

Izazov umjetne inteligencije – upozorenje koje zvuči kao alarm
Posebno snažan odjek imala je Papina analiza digitalnog doba. Sustavi umjetne inteligencije, rekao je, sve više oblikuju način na koji mislimo i komuniciramo. Problem nije tehnologija sama po sebi, nego nedostatak kritičke svijesti.

Upozorio je na opasnost virtualnih prostora u kojima se stvarni odnosi zamjenjuju funkcionalnim interakcijama, a ljudi zatvaraju u „nepropusne balone“. Posljedice su već vidljive: polarizacija, strah i nasilje. Njegova poruka mladima bila je izravna i gotovo provokativna: „Vi ste stvarne osobe“.

Korupcija – borba koja počinje na sveučilištu
Bez diplomatskog ublažavanja, Papa je otvorio i pitanje korupcije. „Afriku treba osloboditi te pošasti“, rekao je, jasno usmjerivši odgovornost prema obrazovnim institucijama.

Profesori, naglasio je, ne smiju biti samo predavači, nego moralni autoriteti. Njihova osobna dosljednost i integritet oblikuju savjest budućih generacija. Poruka je bila kratka i oštra: ne izdati ideal obrazovanja kao služenja istini.

Ostanak kao poziv, a ne odricanje
Govoreći o migracijama, Papa nije osuđivao odlazak mladih, ali je jasno potaknuo drugačiji izbor: ostati i graditi vlastitu zemlju. Znanje stečeno na sveučilištu treba postati alat za razvoj zajednice, a ne karta za odlazak.

Podsjećajući na riječi Ivan Pavao II., naglasio je da katoličko sveučilište „izvire iz srca Crkve“. Temeljna krepost koja ga mora voditi je poniznost – svijest da smo svi, bez obzira na položaj, učenici.