Slučaj javnog vjerničkog društva Omnia Deo prerastao je granice interne crkvene kontroverze i otvorio niz teških pitanja o kaznenoj, kanonskoj i osobnoj odgovornosti. U središtu priče danas su optužbe za višestruka silovanja, manipulativna duhovna praksa i kontinuitet institucionalne zaštite koji se proteže od Rijeke, preko Splita, do Zagreba.

U središtu tog kontinuiteta nalazi se zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.

OD KANONSKOG PRIZNANJA DO PROMJENE ZAKONA

Omnia Deo kanonski je utemeljena 8. lipnja 2018. u Riječkoj nadbiskupiji odlukom tadašnjeg nadbiskupa Ivana Devčića, temeljem tadašnjeg kanona 579 Zakonika kanonskog prava.

Taj je kanon omogućavao dijecezanskom biskupu da osnuje ustanovu posvećenog života uz prethodno savjetovanje sa Svetom Stolicom. No 1. studenoga 2020. papa Franjo mijenja kanon motuproprijem Authenticum charismatis i uvodi obvezu prethodnog pismenog odobrenja Svete Stolice.

Samo tri dana poslije, 4. studenoga 2020., riječkim nadbiskupom koadjutorom s posebnim ovlastima imenovan je Mate Uzinić, čime se upravljačka dinamika u Rijeci bitno mijenja.

TKO STOJI IZA ZAJEDNICE?

Zajednicu su osnovali don Josip Radić i Jozefina Glasnović, koja tvrdi da prima poruke od Isusa, Gospe, svetaca, Presvetog Trojstva, Duha Svetoga !?

U internim materijalima zajednice navodi se da su se odgovori na teološka pitanja dobivali “po nadahnuću”. U “Priručniku za temeljitu životnu ispovijed” stoji kako je don Đulijano Trdić pitanja dao “duhovnoj majci Jozefini” u nadi da će joj Gospodin dati odgovore.

Takav model duhovnog autoriteta – bez javno objavljenog crkvenog razlučivanja – postaje temelj zajednice koja ubrzo dobiva snažnu potporu pojedinih biskupa, tadašnjeg krčkog biskupa Valtera Župana, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića i porečko-pulskog biskupa Dražena Kutleše.

SPLIT 2020.: PREUZIMANJE NAJOSJETLJIVIJE STRUKTURE

8. srpnja 2020. splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić imenuje don Đulijana Trdića rektorom Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu.

Tri dana kasnije, 11. srpnja 2020., Dražen Kutleša postaje nadbiskup koadjutor u Splitu s posebnim ovlastima.

Ubrzo u Split dolazi i Tomislav Kutleša, nadbiskupov rođak i bivši policajac. Povjerava mu se vođenje postupaka protiv pojedinih svećenika i postavlja ga se za odgojitelja (vicerektora) sjemeništa.

Prema informacijama iz crkvenih krugova:

• inkardinacija Tomislava Kutleše iz Rijeke u Split nije javno objavljena
• njegovo imenovanje vicerektorom također nije javno komunicirano
• uobičajeni višegodišnji pastoralni kontinuitet prije inkardinacije nije transparentno predstavljen

Dvojici svećenika Omnia Deo predana je formacija budućih svećenika. U kratkom razdoblju njihova upravljanja otpušten je značajan broj bogoslova, a kao kriterij isticala se apsolutna poslušnost poglavarima.

ZAGREB 2023.: PRESELJENJE SREDIŠTA

14. veljače 2023. Kutleša postaje nadbiskup koadjutor Zagrebačke nadbiskupije.

U Zagreb dovodi don Josipa Radića, don Đulijana Trdića i Tomislava Kutlešu.

Dodjeljuje im veliku župu u Sesvetskim Selima. Radić postaje sužupnik, 2024. biva razriješen uz obrazloženje da se “više posveti zajednici” i nakon toga nestaje iz javnosti. Tomislav Kutleša postaje župnik in solidum.

U nadbiskupski dom  uvode se redovnice Omnia Deo, dok se dugogodišnje sestre milosrdnice (sv. Vinka Paulskog) razrješuju. Zadržana je jedino s. Dijana Mihalj, povezana s Kutlešom još iz mostarskog razdoblja 1993.–1995.

Nakon eskalacije afere, sestre Omnia Deo se uklanjaju, a milosrdnice vraćaju.

Ključna činjenica: preseljenjem vodstva, Omnia Deo prelazi pod jurisdikciju Zagrebačke nadbiskupije. Time za zajednicu kanonski odgovara nadbiskup Kutleša.

On zaređuje bogoslove iz zajednice za svećenike Zagrebačke nadbiskupije – primjerice vlč. Marka Šimundića – dajući im puni institucionalni legitimitet.

PET SILOVANJA I PET PRIJETNJI

Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci pokrenulo je istragu protiv 70-godišnjeg muškarca povezanog sa zajednicom, u javnosti identificiranog kao supruga Jozefine Glasnović.

Tereti ga se za 5 silovanja, 2 bludne radnje i 5 prijetnji.

Djela su, prema navodima, počinjena između veljače i rujna 2024. na štetu 23-godišnje kandidatkinje za članstvo u zajednici.

Sud mu je odredio istražni zatvor.

SVIBANJ 2025.: UPOZORENJE I RIMSKI SIGNAL

U svibnju 2025. nadbiskup Mate Uzinić usmeno i pismeno upozorava Kutlešu na saznanja o seksualnim zlostavljanjima i iskorištavanjima unutar zajednice.

Krajem svibnja u Zagreb dolazi kardinal Ángel Fernández Artime, prefekt Dikasterija za ustanove posvećenog života.

Slijede brzi potezi:

• Trdić se razrješuje župe i postaje voditelj Omnia Deo
• Tomislav Kutleša razrješuje se uz formulaciju da se “vraća u svoju biskupiju”
• nadbiskup Križić ga potom šalje na poslijediplomski studij u Rim, bez javne objave

Tomislav Kutleša već je od 2016. do 2020. boravio u Rimu i tada nije završio studij.

DISKREDITACIJA ŽRTVE

U službenoj komunikaciji zajednica tvrdi da je žrtva “ovisna o seksu”. Time je potencijalno povrijeđeno pravo na zaštitu osobnih podataka i ustavno pravo na čast i dostojanstvo.

Istodobno, navodi o ponašanju osumnjičenog supruga utemeljiteljice nisu javno problematizirani na isti način.

Ako je vodstvo – kako sami navode – bilo razriješeno jer je znalo za kažnjive radnje i nije reagiralo, postavlja se pitanje: je li nadbiskup bio obaviješten i kada?

SISAK KAO NOVA ADRESA

30. lipnja 2025. sisački biskup Vlado Košić prima don Josipa Radića i dogovara prihvat bogoslova Omnia Deo za Sisačku biskupiju – u trenutku kada su informacije o zlostavljanjima već poznate.

ŠTO OSTAJE?

Od Splita do Zagreba vidljiv je obrazac:

1. Kadrovsko jačanje iste zajednice.
2. Povjeravanje najosjetljivijih struktura.
3. Izostanak transparentnosti kod inkardinacija i imenovanja.
4. Reakcija tek nakon upozorenja i dolaska rimskog prefekta.

Don Josip Radić se vratio u Zadarsku nadbiskupiju i postao župnik župe Galovac, dakle iako je znao za zlostavljanje, nikakve sankcije nije snosio, štoviše nagrađen je župničkom službom.

Ovo više nije samo pitanje privatnih objava ili duhovne karizme. Riječ je o mogućem institucionalnom pokroviteljstvu i zakašnjelim reakcijama.

Ako je nadbiskup Dražen Kutleša tri puta kao koadjutor preuzimao strukture i u njih uvodio iste osobe; ako je zajednicu preselio pod vlastitu jurisdikciju; ako je bio upozoren na moguće zlostavljanje – tada pitanje odgovornosti više nije retoričko.

Ono je konkretno, kanonsko i  svjetovno.