Mesnica i klaonica Bebrinka iz Donje Bebrine posljednjih je trideset godina postala gotovo institucija u Slavoniji. Počeli su 1994. godine kao obiteljski posao, a danas imaju 17 prodajnih mjesta i 134 zaposlenika. U vremenu kada male mesnice nestaju, Bebrinka i dalje raste — tiho, stabilno i bez velikih kompromisa.

Razgovor s Markom Mirkovićem, bratom vlasnika Ivice Mirkovića i voditeljem svih mesnica, otkriva kako funkcionira poslovanje tvrtke koja je odlučila igrati po svojim pravilima.

„Domaće meso držimo kao temelj. To je ono što nas održava“

Afrička svinjska kuga posljednjih godina zadala je težak udarac stočarstvu, ali Bebrinka je zasad ostala izvan problema.
„Nabavljamo svinje iz Merkura, iz područja koja nisu zaražena“, kaže Marko. Cijene se proteklih godinu dana nisu mijenjale, a veterinarske kontrole odrađuju se, kako kaže, „i s njihove i s naše strane“.

Za razliku od svinja, s govedinom imaju vlastiti sustav — oko 600 grla junadi u tovu. Janjetina dolazi od domaćih uzgajivača. „Uvoz ne radimo. To je nešto što izbjegavamo. Ljudi su to prepoznali.“

Gotova jela kao novi smjer: „San o restoranu pretvorili smo u catering“

U Osječkoj ulici pokrenuli su proizvodnju gotovih jela — projekt koji se godinama razvijao u ideji.
„Brat je dugo imao želju otvoriti nešto nalik restoranu. Ovo je prva faza“, kaže Marko. Svakoga dana nude tri jela, pečeno i rolovano meso, a prasetina je u stalnoj ponudi. Janjetina dolazi dvaput tjedno.

Dostave nemaju, jer rade isključivo prodaju po težini, no posao, kaže, ide „vrlo dobro“.

Slanina, cijene i mentalitet kupaca: „Tko voli — nek’ izvoli“

Zašto je domaća slanina skuplja od uvozne?
„Razlika je u kvaliteti. Naše je meso zrelije, sezonsko, spremno za preradu. Uvezeno često nije.“

Marko ovdje ne okoliša — cijena je posljedica kvalitete, a izbor je na kupcu.

Bez velikih centara: „Vidjeli smo kako su drugima propali poslovi“

Bebrinka nikada nije surađivala s velikim trgovačkim lancima — i ne namjerava.
Razlog? Loša iskustva kolega u regiji.

„Vidjeli smo primjere gdje su ih rokovi plaćanja i ucjene cijenama doslovno uništili“, kaže. Zbog toga su odlučili ostati potpuno neovisni i raditi isključivo za vlastitu maloprodaju.

Radnici, obitelj i najteži trenuci

Radnici su, kaže, zadovoljni, mnogi su s njima od početaka. Zapošljavaju i ljude bez iskustva.
Obiteljska priča je srž brenda: otac je firmu osnovao 1994., a nakon njegove pogibije 1997. godine Ivica Mirković je sa samo 18 godina preuzeo posao.

Najteže razdoblje bila je ekonomska kriza 2007.–2008., a pandemija im je pokazala koliko je velika lokalna potražnja za mesom.

Planovi: Širenje maloprodaje i ostanak pri domaćem

U planu je otvaranje novih prodajnih mjesta, a Vukovar je sljedeća destinacija.
Na pitanje bi li se, u slučaju nestašice zbog afričke kuge, okrenuli uvozu, Marko odmah odbija.

„Ne. Okrenuli bismo se hrvatskim dobavljačima. Uvoz nije nešto što želimo u svom poslu.“

TAGOVI: