NATJEČAJI KOJI SE VRAĆAJU KAO BOOMERANG

U Općoj bolnici u Koprivnici kronično nedostaje kuhara. Natječaji se raspisuju, poništavaju i ponovno objavljuju, uglavnom zato što se – prema objašnjenju same ustanove – ne javlja dovoljan broj kvalificiranih kandidata. Trenutačno ih je zaposleno 12, a većina natječaja, kažu, služi tek kao krpanje rupa nastalih zbog bolovanja, godišnjih odmora ili drugih privremenih odsutnosti.

Drugim riječima: sustav funkcionira dok netko ne kihne.

EDUKACIJA PO CIJENI ZLATNOG GABLECA

Dok se s jedne strane broji svaki kuhar, s druge se – neslužbeno – ulaže u “poboljšanje kvalitete”. Kako doznajemo iz izvora bliskih ustanovi, bolnička je uprava organizirala stručnu obuku za kuhare u restoranu Fakin, koji vodi Erich Glavica.

Razlog? Navodno nezadovoljstvo gablecom.

Obuka je trajala tri dana, osam sati dnevno, u poslijepodnevnoj smjeni. Kroz program su prošla tri kuhara – svaki po jedan dan. Ukupno: 24 sata edukacije.

Računica je jednostavna i prilično poučna. Bolnica je za tu svrhu izdvojila 7200 eura, što znači:

• 2400 eura po danu

• 300 eura po satu

U cijenu je, doduše, uključen i “prigodan domjenak” za članove uprave, bez pića, ali s prezentacijom novostečenih kulinarskih vještina. Tko kaže da se znanje ne mora zaliti – barem simbolično.

SLUŽBENO OBJAŠNJENJE, STANDARDNA FORMULA

Na upit zbog čega je obuka organizirana izvan bolnice i po ovakvoj cijeni, iz uprave stiže očekivani odgovor:

“Opća bolnica Dr. Tomislav Bardek Koprivnica periodično provodi edukacije zaposlenih kuhara radi poboljšanja kvalitete pripreme obroka.”

Kratko, jasno i bez viška konteksta.

GABLEC 3,50 EURA – LUKSUZ KOJI JE UKINUT

Ironija priče dolazi na kraju. Dio liječnika i medicinskih sestara požalio se kako su od 9. veljače ukinuti gableci za zaposlenike. Kuhinja i dalje kuha za pacijente i dežurno osoblje, ali oni koji su gablec plaćali 3,50 eura – ostali su bez njega.

Obrazloženje bolnice glasi:

“Zbog manjeg broja dostupnih kuhara privremeno je ukinuta mogućnost pripreme gableca za zaposlenike, što nije dio redovite obveze bolnice.”

Drugim riječima: za pacijente mora biti, za upravu ima i edukacije i domjenka, a za zaposlenike – strpljenje.

SOCIJALNA MATEMATIKA JAVNOG SEKTORA

U istoj ustanovi u kojoj se nema kapaciteta za gablec od 3,50 eura, pronašlo se 7200 eura za trodnevnu obuku u restoranu. Sve je, formalno, po pravilima. Suštinski, međutim, ostaje pitanje prioriteta.

Jer u javnom sustavu zdravstva, čini se, najskuplji obrok nije onaj koji se pojede – nego onaj koji se ne dobije.