Autonomna ženska kuća Zagreb, organizacija koja svakodnevno radi s najranjivijim ženama i djecom – žrtvama teškog zlostavljanja – odlučila je napraviti potez kakav se rijetko viđa u hrvatskom javnom prostoru: vratila je donaciju Martine Dalić. I to bez imalo dvoumljenja.

Dalić je, podsjetimo, prošlog tjedna objavila da je uplatom od 2.157,50 eura “pomogla” AŽK-u, no aktivistice su joj vrlo jasno odgovorile da “ne primaju kontaminirani novac”. Iznos je – kako su najavile – vraćen.

U ponedjeljak popodne, predsjednica Uprave Podravke ponovno se oglasila, ovaj put u stilu “žao mi je, ali ja sam samo htjela pomoći”.

“Žao mi je što je Autonomna ženska kuća Zagreb vratila sredstva… Sredstva sam uplatila jer vjerujem da su udruzi potrebna”, napisala je Dalić, vjerojatno očekujući da će se udruga smekšati.

No, AŽK se ne bavi PR-om nego preživljavanjem žena koje bježe od nasilnika. I u takvoj perspektivi, moralni kompas izgleda – zdravo.

“Kontaminirani novac” i selektivno pamćenje

Reakcija javnosti bila je munjevita: većina komentara slavila je principijelnost AŽK-a. I dok je Dalić brisala negativne komentare sa svojih mreža, ostajali su samo oni koji podsjećaju na grotesknu ironiju situacije:

“Neki vraćaju dionice, neki donacije. Isn’t life amazing.”

Aluzija je jasna – Martina Dalić poznata je po ‘aferi Borg’, jednom od najvećih političko-korporativnih skandala u novijoj hrvatskoj povijesti, te po nedavnoj kupovini Podravkinih dionica, unatoč tome što kao predsjednica Uprave to ne bi smjela činiti bez strogo definiranih procedura.

Drugim riječima: nije baš najčišća životna priča za humanitarno “pranje imidža”.

I dok se AŽK bori za goli opstanak žena koje često nemaju ni osnovne uvjete za bijeg od nasilja, Dalić je očekivala da će šutke uzeti novac i time – nehotice – legitimirati njezine afere. Nisu pristale. I time su učinile možda najpošteniju stvar u hrvatskom civilnom sektoru već dugo.

Ako nešto jest “amazing”, onda je to upravo ta rijetka dosljednost.