Slegli su se dojmovi nakon najvećeg koncerta u povijesti Hrvata – koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu. Događaja za koji su neki unaprijed najavljivali crne scenarije: da će biti "mrtvih tijela", da će policija iznositi unesviještene s koncerta, jer navodno "to je previše ljudi na jednom mjestu". Možda i jest bio veliki broj ljudi – no ovo je bio događaj kakav se događa jednom u životu. Prilika koja se neće skoro ponoviti.

Voljeli ga ili ne, Marko Perković Thompson i njegov tim organizirali su koncert svjetske klase. Produkcija na najvišoj razini – od zvuka i vizualnih efekata do spektakularnog vatrometa i dronova koji su na nebu iscrtavali hrvatsku zastavu, Gospu i križ. Da, nekima je to možda "too much", ali upravo to je Thompsonov prepoznatljiv stil i nešto što se od njega očekuje.

No ono što najvažnije je činjenica da je koncert je prošao bez ijednog ozbiljnog incidenta. Sudjelovali su svi: djeca, roditelji, stariji. Nitko nije ozlijeđen, nitko nije "iznesen". Medijski strah koji se pokušavao nametnuti nije se ostvario. A pokušaji sijanja panike ostali su samo prazna priča. Nisam znala da je širenje straha u medijima iz SAD-a došao kod nas. Policija, hitna pomoć i sve nadležne službe odradile su posao besprijekorno, u suradnji s Thompsonovom produkcijom, koja je očito bila na visini zadatka.

Ono što je najviše fasciniralo bio je osjećaj zajedništva. More ljudi, u jedan glas, pjevalo je pjesme koje slave hrvatsku domovinu, identitet i vjeru. Ljubav, strast, domoljublje i iznad svega, to jedinstvo koje se rijetko viđa.

Je li netko pretjerao? Je li Thompsonova majica bila kontroverzna? To neka procjenjuju politički analitičari. Jedno je sigurno; ovo je bio koncert za povijest. Spektakl koji se ne zaboravlja. I koji se neće skoro ponoviti. 

Evo i nekoliko fotografija i videa za pamćenje.