Kolumne

Strani silovatelji i nasilnici ostaju u Hrvatskoj, ali tri prsta, tu povlačimo granicu

Strani silovatelji i nasilnici ostaju u Hrvatskoj, ali tri prsta, tu povlačimo granicu

U zemlji gdje pravosuđe zatvara oči pred stvarnim zločinima, simbolična provokacija postaje razlog za izgon.

Čitajući posljednjih nekoliko dana što se događa u Hrvatskoj, nisam se mogla oteti dojmu koliko je ljeto postalo ispunjeno kriminalom i kršenjem zakona, kao da je u nekim ljudima probudilo neku "crtu" nevaljavštine i bezobrazluka. Jedan ubio cijelu obitelj, drugi ženu, treći pronevjerio novac, četvrti silovao ženu… a peti? Pokazao tri prsta, i zbog toga je izbačen iz države.

Čekaj, samo malo. Ovo posljednje nije isto što i prethodna četiri zločina.

Naime, nedavno je jedan mladi Srbin pokazao tri prsta dok se vozio motociklom u Hrvatskoj i zbog toga je, prema odluci nadležnih institucija, protjeran iz zemlje. Pronađene su mu, istina, i tehničke nepravilnosti na motociklu, ali jasno je da je ključni razlog protjerivanja bio, simbolički prikaz „nacionalističkog gesta“. Zbog ta „vražja“ tri prsta, zabranjen mu je boravak u Hrvatskoj i cijelom području Europske unije.

Istoga dana, mediji su izvijestili o stravičnom slučaju: jedan Pakistanac, koji živi i radi u Hrvatskoj, napao je i višestruko silovao svoju zaposlenicu, državljanku Nepala. Napad se dogodio nakon što je žena izjavila da se boji za svoju sigurnost, jer su, navodno, i njegova braća sklona nasilju. Ta je izjava razbjesnila počinitelja, koji je svoju "ljutnju" iskazao višestrukim silovanjem. Šokira činjenica da je isti Pakistanac već odslužio četiri godine zatvora, za prethodno silovanje, i ipak mu je omogućeno da ostane živjeti i raditi u Hrvatskoj. Niti tada, a ni sada, nije protjeran.

Danas pak čitamo da je jedan 42-godišnji Uzbekistanac, koji je 2024. u Bilom Brdu kod Zadra napao troje djece, nepravomoćno osuđen na godinu i pol zatvora. Od toga, pola kazne je zatvorska, a druga polovica uvjetna. Budući da mu nije izrečena bezuvjetna kazna duža od godinu dana, nije ispunjen zakonski uvjet za protjerivanje iz zemlje.

Što nam sve ovo govori?

Prvo, da žene koje dolaze trbuhom za kruhom u Hrvatsku često bivaju napadnute, a država ne poduzima dovoljno odlučne korake da zaštiti njih, već nesvjesno, štiti njihove zlostavljače. Drugo, da su naši zakoni puni rupa, pogotovo Zakon o strancima. Prema njemu, državljanin treće zemlje može se protjerati samo ako je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu zatvorsku kaznu dulju od godinu dana. Ako kazna iznosi samo, recimo, godinu dana, ne može ga se protjerati. To se upravo dogodilo u ova dva slučaja; i Pakistanac i Uzbekistanac su dobili manje od godinu dana zatvora te se zbog toga ne mogu protjerati iz države. Treće, očito je trenutačno važnije protjerivati mlade klipane koji žele ispasti frajeri na motoru, nego ozbiljne nasilnike koji zlostavljaju i Hrvate i strance u ovoj zemlji. Srpski mladić je kreten, ali progon kraj "oceana zločina" je smiješno, ali i žalosno.

Čekamo možda MOST ili Domovinski pokret da predlože zakon o zabrani pokazivanja tri prsta, jer eto, Srbi su, izgleda, jedini narod na svijetu koji ih je pokazivao, i to će postati kazneno djelo.

Ima nešto trulo u državi Hrvatskoj. Pravda svakako. Ali i prioriteti, još i više.