Hrvati su tisućama godina borili protiv pravih neprijatelja koji su ugrožavali hrvatski identitet. Turci, Mađari, četnici, fašisti, partizani... uvijek je postojala nekakva prepreka ka osamostaljenju. Hrvati su malobrojan narod koji je patio sve do zadnje patnje, bitke poznate kao Domovinski rat, koji je odnio tisuće hrvatskih života, hrvatskih branitelja i civila. Vizija povijesnih ličnosti poput Nikole Šubića Zrinskog, bana Josipa Jelačića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, pa i doktora Franje Tuđmana, bila je suverena, samostalna i kasnije i europska Hrvatska.

Prošao je rat, rane zarastaju, ožiljci postaju sve bljeđi, a sjećanje na poginule donese neku sjetu i podsjeti nas koliko je rat patnja i koliko su se Hrvati napatili u svojoj povijesti. I sada kad nema ratova, kad nema prepreka u napretku, mi Hrvati sami stvaramo imaginarne neprijatelje i prepreke. Izvrtanje prošlosti, uzdizanje zločinaca, ustaše protiv komunjara, Hrvat protiv neHrvata, vjernici protiv ateista, Crkva protiv demokracije, moderno protiv tradicije. A čini mi se i zdrav razum protiv fanatizma. Jer kritičko mišljenje u Hrvatskoj ne postoji. Vladi ovo paše jer svojom šutnjom i onako, kolokvijalno, "pravljenjem blesavima", oni čekaju da se pojedemo međusobno i da ostanu još malo na vlasti. Da im je imalo stalo do države, k'o što nije, smirili bi situaciju i objasnili neke stvari. Al' zašto bi? Kad im ovo sve ide na vodu. Grupa navijača (neradnika) pozdravlja u Kninu da su "za dom spremni" sa Seig He- oprostite, ovaj "rimskim pozdravom", a država šuti jer ne želi "narajcati" grupu neobrazovanih luzera, zbog glasova.

Zagrebački nadbiskup Kutleša govori da vrijedi umrijeti za obitelj i domovinu. Majke se ismijavaju, brak se obezvrjeđuje... gdje to? Protiv kog se mi "tučemo"? Protiv koga se mi Hrvati borimo? Protiv duhova prošlosti i kostura iz ormara ili, još bolje, izmišljenih likova. A pravi problemi? Problem stanovanja, plaće od kojih ne možeš dignuti ni kredit od 30 godina da kupiš neku nekretninicu, plaću toliko malu da se ne možeš ni zadužiti još više. Inflacija, visoke cijene, velik broj prometnih nesreća, loše pravosuđe, prevelik uvoz stranih radnika, problem iseljavanja koji svi ignoriraju jer je u Hrvatskoj baš super. Čitam Glas Slavonije nedavno i vidim jedan podatak. Naime, u pojedinim slavonskim županijama i Bjelovarsko-bilogorskoj ljudi su tijekom 2024. češće selili unutar Hrvatske nego u inozemstvo. Iz Bjelovarsko-bilogorske županije 850 osoba preselilo se u druge županije, dok ih je 668 otišlo van zemlje. Sličan trend bilježe i Virovitičko-podravska te Požeško-slavonska županija. S druge strane, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija zabilježile su veći broj iseljavanja u inozemstvo; primjerice, iz Brodsko-posavske je otišlo više od 2100 ljudi, a iz Osječko-baranjske preko 2200. Jesu li i ovo izmišljene brojke? Ili Državni zavod za statistiku laže? Mi smo Božji narod, glavni usklik nam je Bog i Hrvati. Pa zašto onda božanski narod bježi van? 

Thomspon je rekao u Sinju da je Jugoslavija mrtva. Je, tuče se isti mrtvi konj poznata kao bivša komunistička država. Za dom smo spremni, ali vani. Hrvati su Božji narod, ali vani. A protiv koga se Crkva i narod bore? Protiv izmišljenih likova. Tužno, ali istinito.

piše: Dora Naletilić