Još se sliježu dojmovi od veličanstvenog vojnog mimohoda koji se dogodio jučer u glavnom gradu Republike Hrvatske, Zagrebu, u sklopu proslave 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije "Oluja." Kao poslijeratno dijete, ovakve manifestacije i događaji su mi bili zanimljivi i emotivni, ali kao i svaka mlada glava rođena "poslije", preispituje se: "Zar je ovo zaista potrebno ili ne?"

Kao i prije deset godina, hrvatska vojska, policija i civilna zaštita, koji su u službi građanima Republike Hrvatske, bili su dio mimohoda, kao i neizostavni branitelji koji su položili svoj život za hrvatsku slobodu. Sjedim jučer i gledam taj mimohod, prikazuju se snimke rata iz 90-ih, branitelji koji uzvikuju imena svojih rodnih mjesta i slave uspješnu operaciju – to je nešto što bi trebalo biti duboko utkano u sjećanje i znanje svakog Hrvata.

Kao i prije 10 godina, dok se pripremalo za početak jučerašnjeg mimohoda, moja mama s knedlom u grlu gledala je te snimke, govoreći mi da je, kao mlada majka, prije 30 godina sjedila ispred televizije i plakala k'o kišna godina, gledajući snimke hrabrih momaka i žena kako idu po slobodu. Cijeli dan, bez prestanka, jer je i sama strahovala da njezina obitelj i moj otac – dragovoljac – neće preživjeti tu kalvariju koja se događala devedesetih godina.

Ovaj mimohod nije samo mjesto ili prilika gdje hrvatska vojska pokazuje svoju moć, nego, kako je i predsjednik Zoran Milanović rekao, prikazuje se hrvatsko jedinstvo; kao što je rekao gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, sudjelovanje pripadnika civilne zaštite u mimohodu, ali i samih branitelja koji su se žrtvovali za Hrvatsku; kao što je i novinarka Nove TV, Ivana Petrović, onako emotivno, izjavila da su to bila djeca partizana, ustaša i domobrana koji su izletjeli iz diska kako bi obranili Hrvatsku i potražili slobodu za sebe i svoju djecu. Jer na kraju svega, smi smo mi Hrvati.

Mi, poslijeratna generacija, možemo pametovati kako je nešto nepotrebno ili potrebno, ali kad vidiš svoje roditelje, rodbinu i prijatelje koji su doživjeli taj rat i koliko im znači gledati te ljude na vojnom mimohodu, ne može proći bez tvoje knedle u grlu.

Mimohod je završio, slijedi i sama proslava operacije "Oluja" u Kninu, gdje ću opet, uz majku, sjediti i s knedlom u grlu s ponosom gledati cijelu proslavu.