Nakon odluke o izbacivanju ruskih suvlasnika koje je sankcionirao EU, zaustavljanje tog scenarija čini se jednako mogućim kao vraćanje lavine na vrh brda. No, preuzima li Vujnovac usput zapravo Hrvatsku, pitanje je sad? Može li išta zaustaviti njegovo preuzimanje RH? Možda se to zapravo već dogodilo? Zvone li zvona na uzbunu na crkvenim tornjevima, svijetle li barem crvene lampice u nekim kontrolnim odajama? Ima li razloga za paniku?

Nema dvojbe, Vujnovac je na putu postati moćniji no što je Todorić ikad bio. Možda to već jest. No, samo po sebi, nije nužno razlog za histeriju. U vrijeme dok je gazda još bio u sedlu, volio sam ponavljati da je jedini problem s Todorićem taj što je ? samo jedan Todorić. Ne, nisam osjećao čežnju za domaćom oligarhijom koja bi preuzela vlast i progutala državu, jednostavno, Hrvatska bi bila održivije mjesto za život da smo imali niz jednako sposobnih regionalnih igrača koji stvaraju nova radna mjesta, osiguravaju gospodarski rast, koji donose odluke, naravno, prije svega u interesu vlastitog profita, ali u nekoj rezultanti ipak unutar RH i u interesu RH. Todorića tada nisam vidio kako nikakvo zlo. Kao takvog ne vidim ga niti danas. Dapače, zlo vidim u onima koji su slijepo rušili vrijednost koju je izgradio. Politički patuljci, apsolutne neznalice i amateri, a istovremeno u dubokoj autohipnozi da rade nešto dobro, potpuno nesvjesni da su u službi svojih informanata s mnogo definiranijim političkim i financijskim interesima, rušili su Todorića, s revolucionarnim žarom jakobinaca. Ni dan-danas ne shvaćaju što su učinili.

Strahovita greška bila je rušiti Todorića prije no što se on sam sudari sa zidom. No, nakon što je njegov pad postao neizbježan, trebalo je spriječiti potpuno urušavanje. Jedan od ciljeva koji nikad nije mogao biti javno artikuliran, svakako je morao biti da Agrokorom potpuno ne ovladaju ruske državne banke, u trenu kad je već svakome moralo biti jasno da su ruski interesi geostrateški, a cijela regija bojište hibridnog rata. Kako bi se izguralo Ruse, pokušalo se u priču usisati Amere, no njihovi interesi su bili kratkoročni ? samo kako što prije isisati maksimalni profit. Na koncu su ruske banke samo dodatno učvrstile svoj položaj, a da se Putin nije odlučio na zločinačku invaziju na Ukrajinu, tako bi i ostalo.

Je li danas Vujnovcu namijenjena slična uloga kao prije toga Amerima? Fortenova sad smije biti preuzeta samo iznutra, pa se on odjednom pojavljuje kao princ na bijelom konju, koji bi trebao omogućiti da se Fortenova riješi toksičnih suvlasnika i domogne se jeftinijeg financiranja. No, doista djeluje bizarno da "nas" od Rusa spašava čovjek koji se obogatio puštajući nam ruske plinove. Kojeg je javnost do jučer doživljavala kao ruskog igrača. Još bizarnije koliko se love i dalje može na toj prodaji zaraditi. Pravo pitanje možda nije preuzima li Vujnovac ključne poluge Hrvatske, nego ? o kakvom čovjeku se radi? Racionalni investitor ili predator neutaživog apetita koji nakon svakog zalogaja samo želi još? Čovjek koji je izigrao Ruse? Ili ruski agent? Ili pak "samo" domoljubni hrvatski poduzetnik, pravi regionalni igrač s dovoljno kapitala? Jesu li njegovi interesi kratkoročni ili dugoročni, možemo samo nagađati. No, ispod crte, ostaje pitanje: što god lupetali neki iz oporbe koji još sanjaju etatizam, ako ima novac u džepu i kupuje na tržištu ? a kojim legalnim sredstvima bismo ga u tome uopće mogli spriječiti?