Trideseta recka na oštrom peru Plenkovićeve tajnice! Što nam je prije povratka na katedru fakulteta poručio? Ukratko: Preuzimam političku odgovornost za ono što se dogodilo, iako baš i ne vjerujem da se dogodilo?!? Ministar, naravno ? ništa nije znao.

Korupcija je postala nešto što se uzima gotovo kao normalno, kao neki nusproizvod vlasti. Kao prirodna frakcija u željezari ili rafineriji. A jasno je da se u modernoj industriji ništa ne baca. Svaka državna funkcija je kao neko feudalno leno na kojoj svaki aparatčik, a kako neće ministrov vozač ili savjetnik, ima pravo postaviti vlastitu rampu i naplatnu kućicu. No, ako sam ministar možda nije znao o korupciji, teško je prihvatiti da ništa nije znao o unutarstranačkim ili međustranačkim obračunima koji su se vodili resursima njegovog ministarstva. Ili da nakon plinske afere nije imao vremena skupiti nekoliko osnovnih činjenica. Zbrojiti 2 i 2.

Baš to mu je i presudilo. To što je netko pod njegovim nosom šurovao ni manje ni više nego s omrznutim Mostom kako bi naškodili Plenkoviću i njegovoj vladi. Ili je barem Plenković to tako vidio. Naravno da je to bila ona crta nakon koje više nema oprosta. Na koncu zaključujemo da Filipović i Barbarić zapravo odlaze u paketu. Kao što su neki na vrhuncu afere "Plin za cent" javno zahtijevali.

Objašnjenje da je Lovrinčević tako imućan da mu ne treba ovakvo kokošarenje, naravno, objesite mačku o rep. Od njega ćemo vjerojatno čuti da je nesebično pomagao hrabrim medijima koji su traženi proizvod i isporučili. Ključno pitanje je ipak ? a što je zapravo bio taj traženi proizvod? Je li poanta bila u novcu ili možda ipak u nečem drugom?

Moram priznati da me mnogo više od navoda da se neki dužnosnik upustio u trgovinu utjecajima zanima tko se to i zašto odlučio na prvi pogled samoubilački ? sve to objaviti. Ne, nije poanta da je kriv onaj koji je aferu objavio, već da je to u ovom trenu jednostavno intrigantnija priča! Koga zanima kokošarenje, ako je u pozadini pravi špijunski triler s dvostrukim agentima? Zašto onaj koji je sudjelovao u medijskom dealu, reketu, ili "zarobljavanju medija", kako god to zvali, sad odjednom to objavljuje? Je li netko zakazao u isporuci novca ili medijskog proizvoda? Ili su prevladali neki drugi, privatni ili politički interesi?

U hrvatskom medijskom kokošinjcu istraživački novinar u lavovskom zalogaju afera onaj je koji je voljan objaviti sve što mu pošalje netko tko ima osobnih interesa to objaviti. Novac, osveta, politička korist. Veliki dio tih investigativnih izvješća uzimam s dužnim oprezom, jer se u njima često isprepleću stvarne činjenice, fantazija te želje ili podvale skrivenih naručitelja, pardon dostavljača dokumenata. No, kad se odjednom umjesto profesionalaca u ulozi istraživačkih novinara pojavljuju oporbeni zastupnici koji ispijaju kave s raznim dubokim grlima, tada sve lampice zazvone crveno. Jer čuješ da u njihovim rečenicama postoje sklopovi koje zapravo nisu razumjeli do kraja i samo ih ponavljaju poput papagaja. U nekim slučajevima očito se radilo o tako teškim tvrdnjama da ih nijedna ozbiljnija redakcija ne bi objavila prije nego što ih izgovori netko s imunitetom od kaznenog progona. A oni su dobro poslužili kao priručni megafoni. To, naravno, nipošto ne znači da ključni navodi nisu istiniti, ali niti da treba vjerovati da rupe u tim navodima nisu popunjene posve proizvoljnim, ali opet nimalo slučajnim "faktima".