Ne baš kao Tomislava Pokrovca koji s traktorskih barikada prijeti Plenkoviću da mu se ne ruga zato što je bravar, jer jedan drugi strojobravar "bio je Josip Broz Tito koji je imao Jugoslaviju koju je držao 50 godina, imao je 22 milijuna stanovnika, izgradio je toliko toga, da vi nakon što ste preuzeli Jugoslaviju nakon rata niste to mogli niti održavati, a kamoli da ste nešto novo pravili"!

Tko nam se to reinkarnirao na prosvjedima? Matija Gubec ili Joža Broz, pitanje je sad? Tko je mogao sanjati da će se niti tri desetljeća nakon Domovinskog rata netko toliko okuražiti da će u pozi seljačkog tribuna javno proklinjati one koji su rasturili Titovu zemlju sreće, tu jugoutopiju koja bi inače živjela vječno, te zatim rastepli nasljeđe koje je Tito "gradio 50 godina"?

Naravno, poanta nije da je (i) Pokrovac bravar, nego da on nije svinjogojac, već specijalac za cestovne prosvjede koji vodi akciju za spas hrvatskih svinja - sve do prvog kolinja. Seljačka buna protiv "genocida koji se vrši na našim svinjama!" - kao da se radi o kućnim ljubimcima, a ne o tovljenicima koji bi uz užasavajuće skičanje svakako već ovih dana skončali po blatnim dvorištima bez minimuma higijenskih uvjeta.

Jasno, moja akutna jugonostalgija ipak ima nešto drugačije uzroke i simptome. Drugo me nešto ipak više izaziva: Tko je mogao pretpostaviti da će niti tri desetljeća nakon Domovinskog rata cajke pokoriti Hrvate? Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture, kletva je koja se obično pripisuje Krleži. No, sad nam se nameće da se moramo zadovoljiti s hrvatskim junaštvom i srpskom kulturom. Naravno, ne onim najboljim od srpske kulture, nego najgorim. Neće Partibrejkersi ni Stefan Milenković pet puta napuniti Arenu, ali hoće Aleksandra Prijović, snaha Lepe Brene!