Oni koji su nas (ne)glasanjem protiv Ukrajine svrstali u ekipicu Mađarske, Srbije, Srpske, Sjeverne Koreje, Bjelorusije i ? Rusije, sad krokodilske suze rone kako smo se glasanjem u UN-u stavili u društvo opet Mađarske, ali i Benina, Mauricijusa, Tonge, Austrije, Češke i ? SAD-a.

Da, doista sramota neviđena! No, ako se netko treba stidjeti, to su oni koji su odbili amandmane u kojima se osuđuje Hamasov divljački terorizam. Sve većinski muslimanske države osim Albanije. Zatražiti suzdržanost od napadnutog, a uopće ne spomenuti napadača, vrhunac je cinizma i licemjerja. Nama Hrvatima predobro poznat. Jer smo i sami bili žrtve takvih rezolucija. Ne prepoznati taj isti potpis u rezoluciji koja se nazivno zalaže za mir, a u suštini je protiv prava Izraela na samoobranu, značilo bi pljunuti samom sebi u lice. Vrhunac dvoličnosti.

Hrvati se očito ne slažu jesu li u tom postbiblijskom i predapokaliptičnom obračunu civilizacija ulogom bliži Židovima ili Arapima. No, svakom zdravih očiju koji u povijesnom sazrijevanju nije zapeo na razini Titovog pionira sve je trebalo biti jasno već pogledom na hrvatsku i izraelsku kiflu, obje odgrizene očnjacima tisućljeća krvavog džihada. Pritom ništa ne mijenja što se Hrvati nisu suočili s vlastitim Holokaustom ? osim kao njegovi suprovoditelji, u valjda najsramotnijoj epizodi svoje povijesti. Činjenica ostaje da su se i jedni u drugi morali grčevito boriti za oživljavanje reliquiae reliquiarum, u različitim stadijima dekompozicije.

UN je rezolutno žrtvi zabranio naoružavanje jednako kao i već do zuba naoružanom napadaču. Da Hrvatska nije kršila UN-ove rezolucije, i dan danas bi bila s krajiškim zubima na grkljanu. Kao Moldavci, kao ciparski Grci, kao Gruzijci, kao evo i Ukrajinci. Da, reći ćete, nije to isto, Izrael ne udara po svojem, Hrvatska nije bombardirala Beograd ni Čačak. No tim gore. Jer koja je to magnituda cinizma koji u ime lažnog mira zahtijeva život pod paralizom dijela vlastitog tijela? Rezolucija UN-a zahtijevala je od Hrvatske povlačenje s vlastitih oslobođenih područja! Naravno da Hrvatska nije poslušala! Ne zaboravimo, HV je došao i pred vrata Banske Luke, a došao bi i do Beograda, da je trebalo. Na koncu, to su svejedno napravili zrakoplovi NATO-a. A Srbija u pozi pravednika sa selektivnom amnezijom uporno zahtijeva glave hrvatskih pilota. A Hrvatići sa selektivnim pamćenjem "zaboravljaju" da bez američkog zelenog svjetla ne bi bilo Oluje niti bi Gotovina bio uzgajivač tuna.

Arapska djeca ne vrijede manje nego židovska djeca, ili hrvatska, ili bilo koja druga djeca. No, Hamasu su i ona oružje, oni se više ne bore za bolji život svoje djece, oni do zadnjeg Arapa ratuju za uništenje države Izrael. Arapi i Židovi usmjereni su u zajednički povijesni vrtlog iz kojega bi se sami samo nadljudskim snagama mogli iščupati. Hamas je škorpion koji će ugristi leđa svakog tko mu povjeruje, a makar i nasred oceana. Samson pak, isto tako od boli slijep u Gazi, srušit će do temelja filistinski hram, pa makar i njegova ljudskost skončala pod ruševinama.

Arapski razbojnički terorizam rađa izraelski državni terorizam! I obratno! No Izrael ima pravo učiniti sve što može, poštujući ratno pravo, kako bi zaustavio napade na svoj suvereni teritorij, na svoje građane i goste. Gaza nije talac Izraela, već Hamasa, koji vlastitu djecu koristi kao živi štit, ne pušta otete i ne prestaje ispaljivati rakete na Izrael. TO je trebao biti sadržaj rezolucije. I sramota je što takva obvezujuća rezolucija nije imala nikakve šanse biti donesena.