Sreća u nesreći, ili nesreća u sreći - u Srbiji sve su odluke u rukama jednog čovjeka - Aleksandar Vučić.
Hvaleći se preskakanjem svih procedura obznanjuje paket mjera kojima pokušava ostaviti dojam da djeluje odlučno te uzde čvrsto drži u rukama. Uz sveobuhvatno razoružanje Srbije, točnije njenih građana, najavljuje, policajci će uskoro stalno biti u svakoj školi.
Vučić koristi priliku za širu represiju i kontrolu. Najviše kritika privlači ideja da se prag za kazneni progon spusti s 14 na 12 godina. Na užas struke, inače sklone podizanju praga. 13-godišnjak neće tek tako na slobodu, najavljuje Vučić, ostavljajući dojam da se čak i tu - njega prvo pita.
"Za one koji misle, jer su se čudne stvari dešavale oko ovog dečaka, kako će sutra da bude na slobodi, pa jeste li vi ozbiljni ljudi?... Ti monstrumi neće pobeći nigde i neće izaći nikada! neće izaći nikada! I to ljudi u Srbiji treba da znaju. Pravde će biti, ni onaj mali monstrum ni ovaj malo veći monstrum, po godinama samo. A biće "mešaš se u pravosuđe"! Pala muva na medveda, ionako sam diktator, majmun stoka i? sve ostalo, nije problem."
Sad dijeli lekcije onima koji propagiraju nasilje. No predsjednik Srbije čovjek je koji je svojedobno s parlamentarne govornice vikao - ako ubijete jednog Srbina, mi ćemo ubiti stotinu muslimana! I nije tad bio tinejdžer. Deutsche Welle sad piše - u Srbiji je pukla brana za nasilje. Sasvim slučajno, no New York Times baš u srijedu na dan prvog masakra objavljuje opširan tekst o Vučićevom političkom usponu, od navijačkih početaka preko veza sa kriminalnom grupom Veljka Belivuka, koja je razbijena tek naporima Europola, a prije toga obavljala prljave poslove navodno „za potrebe i po naredbi Aleksandra Vučića”.