Histerija, peticije i nepostojeći sendviči – dok se političari pravdaju, mediji pumpaju, a zabrana je zakonski nemoguća.
Došli smo do toga da se gradonačelnik mora opravdavati jer je odobrio koncert za koji nije imao baš nikakve zakonske osnove zabraniti ga
SSendvič, bleiburger, HOSdog, pavelićinke U UmakU! Kažu, to je na onom neglazbenom dijelu jelovnika na Thompsonovu mega-giga-tera-peta koncertu na Hipodromu. A za pijaču? Hvidra ili Chi-Cola! Heinekena – neće biti. Jer nije ni prije! OK, možete to doživjeti kao više ili manje dobru ili lošu zafrkanciju, no to je samo najbenigniji dio histerije koju se tjednima dramatično napumpava u hrvatskim medijima. S nadom da će se balon rastegnuti do rasprsnuća.
Naravno, za one koji na temelju fejk njuza potpisuju peticiju “Blokirajte Thompsonov koncert, a ne Zagreb i bolnice”, za one koji se zapravo groze svakog, a kamoli polumilijunskoga Thompsonova koncerta, najveći problem je upravo suprotan: ništa se od tih neglazbenih delicija na Hipodromu – služiti neće.
Osim te tri sekunde pokliča na početku “Bojne Čavoglave” koje će se zaoriti iz pola milijuna hrvatskih grla te reverberirati do Sljemena i natrag, nemaju se za što uhvatiti kako bi sve proglasili ustaškim dernekom te ultimativno zatražili zabranu. Prodavat će se samo majice koje on odobri. Pa je sada jedina nada udariti pečat događaja previsokog rizika koji bi se mogao sam urušiti pod vlastitom težinom ili implodirati pred sve nemogućijim zahtjevima policijskih, zdravstvenih, komunalnih, partijskih i inih komesara. Koji su to paničniji što se koncert više približava i što postaje sve iluzornije zaustaviti ga. Da vidimo koji bi to junak bio koji bi sada takvo što potpisao!
Cijela bura oko Thompsonova koncerta manje govori o glazbi, a mnogo više o dubokim društvenim podjelama, političkoj nervozi i medijskom performansu koji već godinama nadilazi samu stvarnost događaja. U zemlji u kojoj bi sloboda okupljanja trebala biti standard, a ne povod za izvanredno stanje, postavlja se pitanje; nije li veći problem u onima koji u svakom refrenu traže prijetnju nego u samom koncertu? Kad padnu reflektori i nestanu naslovi, ostaje jedno: pola milijuna ljudi koji su došli, i otišli, bez da je srušena država.