Razgovor Ive Goldsteina u Studiju uživo otvorio je niz tema koje već godinama dijele hrvatsku javnost – od procjena broja žrtava u Jasenovcu i Teznom, do interpretacija poratnih likvidacija i kriterija za sastavljanje popisa stradalih.

Goldstein je na početku iznio tvrdnju da se nakon rata, pri likvidacijama bez suđenja, „izvršavala pravda“. Također je ustvrdio da je u tenkovskom rovu u Teznom možda upola manje žrtava nego što se godinama navodi te da ondje nisu ubijani „Hrvati“, nego „ustaše“. Na to sam uzvratio da su – prije svega – ubijani ljudi.

Ostaje ključno pitanje: ako prepolavljanjem brojki žrtava Jasenovca zločin ne postaje upola manji, zašto bi isto vrijedilo za Križni put? Sam Slavko Goldstein, Goldsteinov otac, u javnom pismu Hebrangu naveo je brojku od 70 tisuća likvidiranih pripadnika svih poraženih formacija nakon rata. To je gotovo jednako službenim procjenama broja ubijenih u Jasenovcu tijekom cijelog rata. A gdje su tisuće smaknutih u prijekim sudovima širom Jugoslavije? Što je s Nijemcima iz Slavonije i Vojvodine, eliminiranima u logorima i likvidacijama?

U jednom trenutku Goldstein tvrdi da ljudi odvedeni iz zagrebačkih bolnica u Jazovku i druge jame „uopće nisu bili Hrvati“, već „Alžirci, Arapi, Ukrajinci, Čerkezi…“ (31:20). Istodobno relativizira očev zapis o brojkama, a brani tezu da među jasenovačkim žrtvama „nije bilo zločinaca“, dok među žrtvama Križnog puta jest.

Nakon toga dolazimo do jedne od njegovih najpoznatijih izjava – one o navodnoj drobilici kojom su ustaše pokušavale ukloniti tragove žrtava. Goldstein sada priznaje da nije bila drobilica, nego „valjak“. Objašnjenje je, najblaže rečeno, neuvjerljivo – jer valjkom nije moguće uništiti ljudske ostatke. I problematično je što Goldstein tu svoju staru izjavu godinama nije ispravljao.

Spomenuo je i vlastitu tvrdnju da bi na popisu jasenovačkih žrtava trebali biti i oni koji su umrli u Sisku ili Zagrebu (42:55). To je daleko ispod bilo kakvog minimuma znanstvenih standarda. Ljudi koji su stradali drugdje mogli su biti žrtve režima, ali ne mogu biti uvršteni na popis žrtava Jasenovca.

Dotaknuli smo se i incidenta na danima srpske kulture te izložbe „legata“ Dejana Medakovića, bivšeg predsjednika SANU i jednog od ideologa Memoranduma. Goldstein otkriva da uređuje knjigu o zaslužnim Srbima iz Hrvatske, u kojoj je i poglavlje o Medakoviću – uz napomenu o memorandumskim kontroverzama. Slaže se da je to trebalo biti navedeno i na izložbi.

Naš razgovor održan je uživo u studiju N1, u ponedjeljak 10. studenoga. Dogovorili smo ga tjedan ranije, prije mog TV sučeljavanja s Igorom Vukićem.

Za kraj, jedna moja tehnička ispravka: u jednom sam trenutku umjesto bombardiranja Knina spomenuo bombardiranje Kaštela, spajajući dva različita događaja. No suština ostaje ista – u oba slučaja žrtva je završila na popisu Jasenovca.