Pokolj u Pragu pokazao je da je naša civilizacija teško bolesna i ranjiva u sebi samoj. Psihopatologija pojedinaca, učenika koji ubija učenika a student studente, nisu samo izolirani slučajevi nego upućuje na simptome autoimune bolesti samog društva, organizma koji mutira i okreće se protiv samog sebe.

Nešto je duboko trulo na samom Zapadu, mi to znamo ali oni koji vladaju ne žele priznati kako zlo dolazi kao posljedica i naplata moralne i duhovne pustoši, korupcije, dekadencije svake vrste koja se čak i ozakonjuje.

Nitko nema ozbiljan odgovor na pitanje što se događa u glavama patoloških tipova koji odjednom uzmu oružje u ruke i pobiju mnoštvo mladih ljudi, djece, prolaznika, kolega...a sve više je takvih. Nikada nije bilo toliko bolesnih i opasnih ljudi kao danas koji su hodajuće tempirane bombe. Nema više pravila ni logike, nitko nigdje više nije siguran. Ako su učionice mjesta pokolja, zapitajmo se zašto smo dopustili da se poruše stvarni autoriteti i institucije pretvorene u sjenu onoga što su nekad bile, stupovi naše civilizacije.