Dizajn bilježnice osudila je Kristina Dobi, sestra učenice u školi koju je bilježnica dočekala na stolu kao i ostalu djecu u Općini.

"Dakle, prvi dan škole, dolazi moja sestra (12) kući i kaže: 'Dobili smo bilježnice u školi.' Pogledam ja te bilježnice, kad ono imam što i vidjeti. Na ovoj fotografiji je bilježnica koju je moja dvanaestogodišnja sestra, a istu takvu i drugi njezini vršnjaci, dobila u školi. U školi koja vrvi od nacionalnih manjina (ne samo ovih problematičnih, strašnih Srba, već nekih desetak manjina), što učenika što profesora i ostalih zaposlenika škole. Ako su se slučajno zalomili neki roditelji (poput mojih) koji nisu svoju djecu naučili koja je razlika između 'naših' i 'njihovih', Općina se pobrinula da se djecu ipak upozna s gore navedenim pojmovima. S ponosom kažem da ova bilježnica ide za potpalu, moja sestra to sigurno neće nositi u školu."

Cijelu priča odmah je zahvatila vatru, te je portal Index osigurao da se ”nacionalistička bilježnica dobro razglasi na sva zvona, zajedno s ”HDZ-ovom propagandom, mržnjom prema drugim nacionalnostima. Dapače, stavili su anketu da bi ljudi glasali s čime se slažu,dali su bilježnice primjerene ili ne, no ispod nje i ”ohrabrujuću poruku da ”Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti... kako bi vam dali do znanja da vam je ”bolje da glasate kako su oni to zamislili.

Pohvalno su redali izvještaj za izvještajem, prozivajući načelnika Darde i pročelnika, tvrdeći da se VEćINA ljudi zgraža na internetskim stranicama Facebooka na bilježnice. Naime, to nije posve točno. Pažljivo čitajući komentare ispod njihove službene objave na Facebook-u, možemo uočiti da na većinu koji ne vide problem s printom hrvatske zastave na bilježnici, postoji jedan negativan, i tako u krug. Oprostite što nismo brojali na prste svaki komentar, ali svakom zdravom oku nije teško zamijetiti pravu računicu.

Dolijevanja benzina na vatru uvelike je normalna stvar za medije, pa ovdje smo radi čitanosti, zar ne Međutim, do koje mjere su ljudi spremni ići kako bi zahuktali stvari i ostvarili ”pregled više

Ona bi palila bilježnice i to nije mržnja, ali staviti zastavu na bilježnicu s vojnikom to je skandalozno i mrzilački

Post Kristine Dobi je uklonjen s Facebooka jer je registriran kao govor mržnje, ali to je nije zaustavilo da svoju priču mijenja.

Sada je Hrvatska njena domovina, no ako želite staviti svoje boje s ponosom i reći da to možete jer je ovo i vaša domovina, onda ste niže inteligencije. Prije samostalne Hrvatske za istu stvar se ginulo dok nije bila slobodna, za tu slobodu opet, a sada kada je ova predivna zemlja napokon od Hrvata, ponovno se nećete smjeti usuditi dičiti svojom pripadnošću. Nadalje, interesantno je kako netko može reći da nije rečeno ništa protiv zastave,vojnika,a donedavno je ponosno pisala da je bilježnica za potpalu. Sada je pak samo tekst problem, u kojem stoji ”nismo tlačili nikoga, što zbilja zvuči ”mrzilački. Kako bi Atenski filozof Sokrat nekad rekao ”Budite dosljedni tome što govorite.

Sloboda govora samo za određene poškropljena lažnim moralom

Sada kada smo pokrili što se dogodilo, krenimo u srž problema naše današnje zajednice. Stvari se mijenjaju, društva postaju liberalnija i kunemo se u uvjerenje da svatko ima pravo na slobodu govora i mišljenja. To naočigled nije tako. Tamo gdje trenutno hrvatsku zastavu i vojnika svode na jeftine stranačke trikove, možete reći što mislite jedino ako je to nešto ”moralno ispravno prema manjini i onima ”koji su dovijeka potlačeni. Većina, vi poštovani, ima da šutite. Glava dolje i neka vas je sram što ste Hrvat. Neka vas je sram što ste potomak branitelja, neka vas je sram što ne znate čitati ćirilicu koja stoji na plakatima usred Zagreba reklamirajući e-srbina. Naravno, mučenička reklama opet pokazuje koliko smo neprijateljski raspoloženi prema onima koji žive s nama u zajednici, jer razapinjanje prosječnog Hrvata nikada neće zastarjeti. Zanima nas, dali su ti isti ikada pomislili da nije narodnost ta koja smeta tog ” prosječnog Hrvatinu već konstanta napadanja istog da u sebi nosi mržnju prema svima i da ne smije na glas ponosno reći ”da ja sam odavde, ja sam iz Hrvatske koju volim. Ta ljubav je otrov za njihove uši i makar u njoj nema trunke zlobe, nikada nije bila vezana za osuđivanje nekoga tko nije odavde bio li on Srbin, Nijemac, Japanac ili bilo što drugo, već sijete klicu mržnje u one kojima je dosta biti proglašen nacionalistom zato što jednostavno nije manjina i voli svoju domovinu.

No, kako to inače biva, hrvatski je narod poznat po načelu ”Birtijska politika, kako je volim nazivati. Naime, svi su jako glasni, jako ponosni i nepokolebljivi u svojim malim, sigurnim, začaranim krugovima gdje se istina izlijeva iz njihovih usta poput piva koje drže u ruci, no u trenutku kada izađu iz birtije i trebaju svoje mišljenje podijeliti sa svijetom, e tada nastaje muk. Lakše je okrenuti glavu, gledati u pod i dati da se nekolicinu njih udara sa svih strana radi obične bilježnice.

Ali događaj od nekidan je samo jedan od mnogih koji su rezultirale ovim člankom. Lažni moral lagano je predočiti i u drugim primjerima. Prisjetimo se sada, kada je izbjeglička kriza bila na svojem vrhuncu, kada su se preko granica bez ikakve poštene provjere puštali svi koji su mogli. Ako ste nešto rekli, mora da ste nemoralan, nehuman, oduran rasist kojeg treba osuditi bez pomilovanja. Svi oni koji su, tada na čelu s Milanovićem, pustili tako ne kontrolirani val, kasnije ostali šutke kada su se prijavljivali zločini, razbijanja, silovanja i ostalih kriminalnih djela diljem cijele Europe, su išli kući s policijskom pratnjom jer to njihov status dozvoljava. Bi li, jedan od tih velikih političara, zajedno s Angelom Merkel, dao svojem djetetu da prođe u kasni noćni sat među grupom izbjeglica, istim onima za koje znamo kako je žena manje vrijedan čovjek, skoro objekt Samo to nas zanima. I ako ne bi, pa zašto pobogu Ljudi to rade svaki dan, mi smrtnici koji nemamo deset policajaca kraj sebe Ako su svi tako bezopasni, zašto onda vi tamo ne prošećete Nećemo dalje, ipak smo zaključili da ”sloboda govora nije za svakog, sram nas bilo. Statistika ne laže, te nema veze s bojom kože.

Ali vratimo se na početak, a to je da paljenje bilježnica s hrvatskim oznakama prolazi kao umalo herojski čin. Dapače, postavljeno je pitanje - ”Zašto smo tu bilježnicu dobili u školi gdje vrvi nacionalnim manjinama

Imate potpuno pravo, nemojmo zaboraviti maknuti i zastavu s škole ili barem objesiti tuđe pored nje, jer ne želimo da netko dobije krivi dojam da je ovo Hrvatska. Opasno je igrati se ovakvim izjavama, može vas se optužiti da ste maloumni,nacionalist ili HDZ-ovac jer je to očigledno sad uvreda, a jedino što ste vi htjeli s tim reći je ovo Ne mrzim nikoga, ne smeta me nitko, ali zašto da skrivam svoje boje na svojoj zemlji Oni koji uporno žele biti ”oni su ti koji traže trn u toj ljubavi. Nisu ponosni Hrvati oni koji se izdvajaju, već netko drugi koji sudi tog Hrvata jer je ponosan.