Kako govoriti istinu

U vremenu gdje neki mediji namjerno mute vodu, u kojem se stvara kakofonija glasova koji pokušavaju izraziti stavove koji se malo po malo radikaliziraju, kada ljudi preko društvenih mreža izgovaraju rečenice kakve nikada ne bi izgovorili uživo, postavlja se pitanje kako govoriti istinu Osim toga, ono što vi smatrate istinom, može za nekog biti uvredljivo. Pa će reći da je njegovo pravo da se ne uvrijedi jače od vašeg prava da govorite istinu. Vi će te mu na to reći da istina oslobađa, a on će vam reći da su njegovi osjećaji stvarniji od vaše naučene doskočice, te da je uz to istina relativna. Vi ćete ga pitati je li istina to što je rekao, on će reći da je. Vi ćete reći „vidiš da istina postoji”, a on će reći da je to silogizam, a da su njegovi osjećaji činjenica, i tako dalje. Drugim riječima, treba li uvijek govoriti istinu, te kako pristupiti sugovorniku kao bratu čovjeku, a ne kao pripadniku jedne ideologije, svjetonazora ili političke opcije.

Ako crkveni neuk ne bi držali istinitim naukom, ne bismo ga bili dužni prihvatiti. Crkva tumači u duhu pisane božje riječi, žive, predane božje riječi, te mi tu stvarnost prihvaćamo. Ja tu stvarnost iznosim, ali iznosim je uvijek na jednom forumu. Vi ne znate u kojoj je fazi netko tko traži istinu. Nitko od nas nije na istom stupnju vjere. Svi vjernici na svetoj misi ne razumiju istu svetu misu na istoj razini. Netko je produbljeniji, netko ne. Ne po pitanju sabranosti, ne po pitanju duhovnog angažmana, već po pitanju razumijevanja istine i uključuje naše dvije najdublje djelatnosti, a to su djelatnost srca i djelatnost uma. Nismo svi na istom stupnju. Analogno toj činjenici, kada se susrećemo u demokratskom društvu s različitim ljudima koji nose različite stavove, ja sam izazvan iznositi istinu.

Istinu o ljudskom životu, međutim uvijek moram voditi računa, ne više o onom najosnovnijem načelu, a to je da se pravo za govorenje istina veže na dužnosti poštivanja bližnjega odnosno ljubavi prema bližnjemu, nego sada da moram znati na kojem je on stupnju. Kako da mu nešto objasnim ako me ne može pratiti. Ja njemu iznosim krajnji zaključak, a on ne zna niti premisu od koje sam ja krenuo. Moramo razgovarati, razlagati, kritizirati, često i kritički konfrontirati, da bi moj sugovornik mogao polako ulaziti u mene kao što i ja kroz to ulazim u njega, da bi onda mogli zajedno kretati na taj put spoznaje istine. Uvjeren sam da ako ja tu istinu poznajem od početka, meni ne škodi posvetiti se njemu da i on krene na taj put. Ako upozna sve razloge, ako upozna sve argumente, ako upozna sve, budite sigurni da će i on reći da je to ta istina, ja ne odustajem od te istine. Za preobraćaj je potrebno prosvjetljenje, poniznost, otvorenost, volja da te saslušam, da te čujem, bez predrasuda.