Tvrdi da za žrtve nisu krivi nasilnici nego – molitelji!? Godine financiranja, nula odgovornosti. Aktivizam koji živi od tragedije, sad napada one koji mole
Sanja Sarnavka pokrenula je peticiju kojom traži zabranu javnog moljenja krunice, optužujući molitelje da potiču femicid. Problem? Optužuje one koji mole, dok se stvarni nasilnici u cijeloj priči gotovo i ne spominju. Još je veći problem što godinama upravo sektor kojim se Sarnavka bavi obilno prima sredstva za “zaštitu žena”, dok broj ubijenih ne opada. Rezultati tanki – politička galama bučna.
Meta nisu nasilnici, nego ljudi koji mole
Inicijativa Muževni budite s pravom upozorava da peticija ne napada nasilje, nego vjernike. Konstrukcija po kojoj su molitelji odgovorni za femicid apsurdna je i duboko manipulativna. To nije borba za žene. To je borba za ideološki narativ.
Sarnavka je godinama dio parapolitičkog NGO aparata koji živi od “projekata” i “programa” čiji učinci u praksi ne dopiru do žena koje trpe nasilje. No molitelji su joj krivci – ne sustav koji nije reformiran, ne institucije koje kasne, ne nasilnici koji ubijaju.
Patrijarhat kao paravan za politički obračun
Sarnavka tvrdi da molitva simbolizira mizoginiju. Molitelji joj poručuju da u središte stavljaju Blaženu Djevicu Mariju.
Na toj razini jasno je da sukob nema veze s brigom o ženama. On je ideološki. Cilj je delegitimizacija javne molitve, a ne rješavanje nasilja.
“Klečavci” kao dimna zavjesa
Tvrditi da se femicid rješava zabranom krunice jednako je logično kao liječiti slomljenu nogu – cenzurom.
Jasno je da peticija služi homogenizaciji političke baze, ne žrtvama. U trenutku kad je u Hrvatskoj ubijena žena, Sarnavka ne napada počinitelja – nego krunicu.
Usporedno, porast medijske agresije prema moliteljima i koordinirane kampanje na društvenim mrežama jako nalikuju orkestriranoj operaciji: cilj nije zaštita žena, nego proizvodnja društvene panike i ideološkog sukoba.
Jedna tragedija, dvije priče
U ovoj priči postoje stvarne žrtve – žene.
Postoje stvarni počinitelji – nasilnici.
I postoji treća skupina – oni koji od svake tragedije pokušavaju stvoriti platformu za moć, vidljivost i financiranje.
Na kraju, poruka Muževnih budite sažima sve što treba reći:
“Meta nije nasilje – nego ljudi koji mole.”
Ako Hrvatska želi ozbiljno govoriti o femicidu, mora jednom za svagda razdvojiti brigu za žene od političkog aktivizma koji se na njihovoj tragediji – najbolje financira.
