No, to je očito za političku platformu Možemo bilo neodoljivo zabranjeno voće, pa su odlučili baciti vijenac u Dunav za sve civilne žrtve, „bez obzira na nacionalnost”

"Vijenac u Dunav smo položili u spomen na sve civilne žrtve, bez obzira na nacionalnost, a koji su stradali tijekom agresije na Vukovar. Žrtva je žrtva i svatko od njih ima jednaku vrijednost", kazala je Sandra Benčić.

U tom obrazloženju i jeste poanta koja za cilj ima izjednačiti žrtvu i zločinca, bagatelizirati stravično smaknuće dvije stotine ranjenika, tisuće civila, hitlerovske logore u Srbiji u koje su odvođeni Vukovarci od kojih se stotine nisu vratili i ne zna se gdje su im mrtva tijela, silovane Hrvatice od kojih mnoge i danas gledaju svoje silovatelje, srušen i spaljen grad

Bez obzira na nacionalnost Nacionalnost je tamo bila vrlo bitna, presudna, osuđujuća. Ako si Hrvat prognat ćete, odvesti u logor ili jednostavno ubiti, razulareni Srbi nisu silovali samo Hrvatice nego i Hrvate, ubijali im djecu pred očima

Hrvatska je na sve odgovorila mirnom reintegracijom, oprostom, abolicijom

Ali, jučerašnja Kolona sjećanja ima upravo tu svrhu, sjećanje! Da se ne zaboravi! To je Kolona sjećanja na sve nevine žrtve, SVE, i na Srbe koji su u hrvatskim odorama branili svoj grad i Domovinu.

Odgovor sitnih političkih profitera i diletanta na to je upravo čin koji je godinama radio Milorad Pupovac, a sada i Sandra Benčić s aktivistima iz platforme Možemo. Što li je sve spremna učiniti ne bi li se dočepala srpskih glasova na nadolazećim izborima. Pa, ako treba neka se povijest i istina izmjene i sve predstavi u svijetlu politike i obrazloženja koja se kuhaju u beogradskim kuhinjama, izjednačiti krivnju. Izbrisati pojmove agresor, zločinac, žrtva i zamijeniti ih sa "jednako smo krivi" ili one bestijalne "ko nas bre zavadi".

Zato, ono što je Sandra Benčić bacila u Dunav nije vijenac, već cvijeće za beogradske „istoričare”.