u javnom zdravstvu kojemu su se priključili i pomoćno osoblje u javnom zdravstvu.

Sudci su bili u takozvanom bijelom štrajku, pa su sudili samo ono što bi moglo nesuđenjem proizvesti nepopravljive štete. Osobno nisam shvatio to njihovo obrazloženje. Iz svega osobnoga, novinarskoga, tuđega iskustva mogu bez uvijanja reći da hrvatsko sudstvo već desetljećima producira nepopravljive štete.

Portal Slavonija.in u više navrata pisalo je o malverzacijama koje sudci rade u raznim predmetima.

>> Pravosudna farsa u Slavoniji još jednom dokazala da građani ne mogu vjerovati hrvatskom pravosuđu!

Držanje određenim optuženicima predmeta po ladicama, beskrajno odgađanje, odnosno, zakazivanje novih rasprava je svakodnevica. Ako su neki dan bili u „bijelom štrajku” dobar dio hrvatskih sudaca je svoju karijeru provelo u „ultra bijelom štrajku”. Koliko je samo bilo presuda nad kojima se javnost zgražala, ismijavala, ostala šokirana Koliko godina treba da se riješe benigni predmeti Koliko uopće rade Slavonija.in raspolaže informacijama da mnogi sudci na posao dođu samo dva do tri puta tjedno! I, eto oni štrajkaju jer su im plaće, tvrde, male.

Drugi prosvjednici koje smo naveli skakali bi od veselja za polovicu iznosa „malih sudačkih plaća”. Medicinske sestre i tehničari koje susrećemo po hrvatskim ambulantama i bolnicama. Koje i koji rade poslove koje mnogi ne bi radili niti svojim najbližima, spremačice, kuharice, tehničariu ri smjene. Izrađeni, neispavani i, činjenica, podcijenjeni. Možda se neki i neće složiti, možda imaju drugačija iskustva. U redu. No, nitko ne može zanijekati da to što te žene i ti ljudi rade u mnogo slučajeva sliči herojskim djelima, a ne nekom običnom poslu.

>> Nedostaje ih nekoliko tisuća, a oni koji rade su potplaćeni

Ne bi li stoga i hrvatska vlada, odnosno, resorni ministri trebali uvažiti neke vrijednosne kriterije. Ne nagrađivati besposličarski elitizam nego vrednovati rad i rezultate. Ili ćemo postati sve više i dublje nepravedno društvo lišeno vrijednosnih kriterija