Riječ je o pokušaju skretanja pažnje javnosti s pravih uzroka problema na lako dostupne mete. Taj ”drugarski potez svih političkih boja i orijentacija istovremeno je simptom političke kratkovidnosti i pokušaj populističkog skupljanja poena.

Što dodatno naglašava apsurdnost ovog poteza Činjenica da se on događa upravo u trenutku kada mediji svakodnevno razotkrivaju afere nesposobnih i korumpiranih političara iz vladajuće koalicije. Javnost je svjedočila snimkama na kojima bivši ministar puca iz pištolja iz jurećeg automobila, dok spekulacije o još težim snimkama na kojima maloljetnici koriste vatreno oružje u društvu političara koji se opuštaju uz prostitutke i kokain dodatno potkopavaju kredibilitet vladajućih. U tom kontekstu, poziv na bojkot trgovaca ne izgleda samo kao pokušaj preusmjeravanja pozornosti, već i kao očajnički manevr političke elite koja nastoji zamagliti vlastitu odgovornost.

Na prvi pogled, ovaj poziv može djelovati kao izraz brige za građane, no dublja analiza otkriva ozbiljan problem: trgovci ne djeluju u vakuumu. Njihovo poslovanje direktno ovisi o zakonima, regulacijama i ekonomskim politikama koje su oblikovali upravo političari. Cijene proizvoda ovise o poreznim politikama, troškovima energije, zakonskim nametima i pravilima uvoza i izvoza svi ti mehanizmi pod kontrolom su vlasti. Demonizacija trgovaca kao isključivih krivaca za inflaciju stoga nije samo manipulativna, već i intelektualno nepoštena.

Takvi pozivi impliciraju da je problem moguće riješiti jednostavnim bojkotom kao da je ekonomska dinamika pitanje volje potrošača, a ne rezultat sustava koje politika oblikuje. Na taj način građane se tretira kao naivne, skrećući im pozornost s pravih pitanja: zašto su zakoni i regulacije takvi da omogućuju nesrazmjerne profite ili stvaraju barijere za manje trgovce i lokalnu proizvodnju

Umjesto da se suoče s vlastitim neuspjesima u vođenju države, političari koriste trgovce kao zgodnog žrtvenog jarca. Ovakav potez nije ništa drugo nego simbolični ”show koji odgađa ozbiljne reforme poput revizije fiskalne politike, stvaranja poticajnih uvjeta za domaću proizvodnju i uvođenja pravednije regulacije tržišta.

Građani, nažalost, ostaju uhvaćeni u ovoj igri manipulacije, dok politički sustav koji je stvorio problem ostaje netaknut. Ironično, jedini bojkot koji bi mogao donijeti stvarnu promjenu jest bojkot ovakvih političkih praksi onih koje vrijeđaju inteligenciju javnosti i skrivaju vlastite neuspjehe iza prozirnih pokušaja prebacivanja krivnje.