Možda će netko pomisliti da nema napretka i da se ništa ne radi na planu ekonomskog rasta i odgovornog upravljanja javnim sredstvima namijenjenima poboljšanju standarda i kvalitete života građana Vukovara.

Iako je nedavno u javnost procurila vijest da je beogradska tvrtka sa sjedištem u Vukovarskoj gospodarskoj zoni pokrenula stečaj, unatoč tome što planiranu proizvodnju i otvaranje novih radnih mjesta nisu ni započeli, pa su tako u samom startu došli u klub Penavinih promašenih projekata.

Nije tajna da je beogradska tvrtka provela EU projekt naziva "Proširenje djelatnosti i unapređenje kapaciteta" kao dio Intervencijskog plana grada Vukovara ukupne vrijednosti projekta od 541.329,73 kuna, a iznos koji je sufinancirala EU iznosi 460.130,25 kuna.

Nije ni tajna da se direktorica beogradske tvrtke javno putem medija zahvaljivala Gradu Vukovaru, Razvojnoj agenciji Vukovar i Vukovarskoj gospodarskoj zoni zbog iznimne susretljivosti i suradnje.

Isto tako, nije više tajna da je beogradska tvrtka sa sjedištem u Vukovarskoj gospodarskoj zoni nagomilala dug star i više od 500 dana za najam i druge obaveze koje je imala prema gospodarskoj zoni i Gradu Vukovaru, težak oko 50.000 eura ili 375.000,00 kuna.

Za šlag na torti beogradsko-vukovarske suradnje pobrinuli su se kompetentni gradonačelnikovi kadrovi pa je stečajni upravitelj u svom izvješću po pitanju naplate dugovanja jedino mogao zaključiti kako tražbine nisu osigurane založnim pravom.

Nisam praznovjeran, ali primjećujem da sve što vukovarski gradonačelnik podrži - bilo da je u pitanju gradnja Hiltona, sadnja japanskih trešanja, gradnja ekonomske škole ili dekorativno osvjetljavanje dizalica u Luci Vukovar - na neki čudan i pomalo jezovit način propada ili stagnira, poput izgradnje hotela Hilton, ili se sasuši poput japanskih trešanja na obali Dunava, ili završi na sudu, poput izgradnje ekonomske škole zbog nemogućnosti ispunjenja preuzetih obveza po ugovorima od strane politički podobnih izvođača.

Najnoviji primjer je slučaj beogradske tvrtke koja je proglasila stečaj prije nego što je započela proizvodnju, unatoč činjenici da su joj svi vukovarski resursi stajali na raspolaganju poput Vukovarske razvojne agencije, Vukovarske gospodarske zone, Grada Vukovara kao jedinice lokalne samouprave i što je najvažnije u ovoj priči, svesrdne političke podrške predsjednika Domovinskog pokreta, saborskog zastupnika i vukovarskog gradonačelnika gospodina Ivana Penave.

Možda je vodstvo Vukovarske gospodarske zone ovaj put zakazalo, možda su podbacili i odgovorni ljudi u Vukovarskoj razvojnoj agenciji, možda su malo zatajili i odgovorni u Gradskoj upravi, koji nisu znali ili nisu htjeli "dublje zaroniti u materiju". To su riječi s kojima je svojevremeno "savjetovala" oporbene gradske vijećnike (i autora ovoga teksta) današnja direktorica Vukovarske gospodarske zone, dok je još bila istaknuta članica vukovarskog vladajućeg HDZ-a i zamjenica HDZ-ovog gradonačelnika gospođa Ivana Mujkić. Dakle, "dublje zaronite u materiju!

Bilo kako bilo, kako kaže narodna poslovica, "puj-pik", nitko nije kriv!

Nije sve tako crno u Vukovaru, kao što sam već napisao na početku teksta.

Vodovod grada Vukovara d.o.o., kojim uspješno upravlja mladi direktor Dario Tišov, ta inače gradska tvrtka na čijem je čelu Skupština koja budnim okom prati i kontrolira poslovne poteze Vodovoda grada Vukovara i njegove uprave, Skupština koja se u ovom slučaju sastoji od jednog jedinog čovjeka po funkciji, to je gradonačelnik Ivan Penava, njima dvojici, direktoru i Skupštini, ne mogu se dogoditi gore opisani propusti poput "nije osigurano potraživanje". Takvih propusta u Vodovodu grada Vukovara d.o.o. Nema.

Vodovod grada Vukovara, pod revnim vodstvom direktora Darija Tišova, samo je u prošloj 2022. godini pokrenuo 882 prijedloga za ovrhu protiv građana Vukovara na temelju isporučene vode, paušala i drugih problema s kojima često suočavaju građani slabije platežne moći i siromašni.

Iako i u Vodovodu grada Vukovara postoje izazovi i negativni događaji, kao što je na primjer pokretanje policijskih izvida zbog čudnovatog najma građevinske ograde koja je plaćena sredstvima građana kao svetog Petra kajgana, ili ono kada je Skupština (gradonačelnik) preko koljena dao otkaz bivšoj direktorici pa je sudskom odlukom istoj isplaćena milijunska odšteta, ili ono što je također nedavno procurilo u javnost pitanje nekvalitetnih kanalizacijskih cijevi u Projektu Vukovar, koje ne udovoljavaju EU standardima, pa se sada moraju vaditi i postavljati nove, još uvijek ne znamo o čijem trošku.

Ipak, nije sve u Vukovaru tako crno - moglo bi biti i crnje, kakvi nas političari vode.