Nema smisla ovdje nabrajati sve laskave epitete, uloge i funkcije koje su trebali obavljati njih šesnaest istaknutih vukovarskih poduzetničkih imena. Dovoljno je pogledati danas, sedam godina poslije spomenutog sastanka, da više ne postoji ni slova o njihovom djelovanju.

Gradonačelnik Vukovara i njegovih šesnaest poduzetnika nisu 2017. godine prepoznali priliku i potencijal u namjeri tvrtke Bjelin čiji je vlasnik multimilijarder naših korijena iz Švedske Darko Pervan (tzv. kralj laminata kako su ga nazivali mediji) planirao u Vukovaru pokrenuti poslovanje vrijedno 40-50 milijuna eura i zaposliti u prvom valu 250 Vukovaraca.

Tvrtka Bjelin je kao razloge odustajanja od ulaganja u Vukovar elegantno navela ”nedostatak razumijevanja državnih institucija, iako se tada iz objavljenih novinskih članaka, između redova moglo zaključiti da je ulaganje zaobišlo Vukovar zbog, kako je rekao prokurist tvrtke Bjelin, ”čudne situacije u kojoj ih nitko iz Grada Vukovara nije kontaktirao tri mjeseca. Na kraju je ta tvrtka svoju investiciju realizirala u Ogulinu.

Gradonačelnik Vukovara suočen s škakljivim pitanjem o investiciji koja je zaobišla Vukovar, a koju je i sam u više navrata pred medijima slavodobitno najavljivao, odgovorio je arogantnim tonom i u maniri političkog komesara iz prošloga sistema, optuživši za propast investicije redom: medije koji su o toj temi po njegovom mišljenju pretenciozno pisali, političke protivnike koji su dakako za gradonačelnika Vukovara neznalice, interesne skupine, drvnu mafiju i mračne sile koje rade protiv interesa Grada Vukovara, i zbog kojih su pazite, ”njegovim lobistima bili ugroženi životi i imovina", a njegovom čovjeku, za kojeg javnost nikada nije doznala o kome se radi, u Zagrebu je "zapaljen automobil!

Dovoljno je danas u internet pretraživač upisati ime Darka Pervana i tvrtke Bjelin pa da se prosječno upućenom čovjeku zavrti u glavi od projekata koje je ta tvrtka realizirala širom Lijepe naše, nakon što je odustala od ulaganja u Vukovara.

Zgodno je prijetiti da je tvrtka BIjelin u međuvremenu pokrenula poslovanje u drugim gradovima i danas djeluje u Ogulinu, Bjelovaru i Vinkovcima.

Neizostavno se dobiva dojam da u tim gradovima mračne sile koje rade protiv interesa društva nisu imale utjecaja.

Možda su te 2017. godine upravo članovi Gospodarskog vijeća Grada Vukovara, onih šesnaest poduzetnika iz različitih grana koji su kao svoj radni vijek ugradili u razvoj Vukovara, davali savjete gradonačelniku da zaustavi ulaganje u razvoj Vukovara koje bi moglo ugroziti njegov i njihov monopol na ovisnost gađana o lokalnim moćnicima i političkim poduzetnicama, a koji vedre i oblače u Vukovaru.

Gradonačelnik Vukovara i to i takvo Gospodarsko vijeće nije prepoznalo priliku i potencijal tvrtke Bjelin, ali su očito prepoznali potencijal i priliku u braći Frenku i Džeku Djordjicu i blagoslovili njihov suludi plan da na mjestu oronulog hotela Dunav u Vukovaru izgrade Vukovar Tower, zgradu dvostruko veću od najveće do danas izgrađene u Hrvatskoj, a u kojoj je usput planiran i hotel Hilton.

Švicarski mediji su u međuvremenu izvještavali da je tvrtka Frenka i Džeka s kojima je gradonačelnik Vukovara potpisao ugovor o prodaji Hotela Dunav i gradnji Vukovar Towera, na samo jednom poslu u Švicarskoj zavila u crno 30-ak kooperanata koji su s njima poslovali.

Danas tri godine poslije najave gradnje Hiltona, od radova nema ni traga, dok zgrada bivšeg hotela Dunav, u centru Vukovara na atraktivnoj lokaciju pored ušća Vuke u Dunav i danas stoji oronula, valjda kao spomen na populističku politiku gradonačelnika Vukovara.

Grad Vukovar na ovaj ili onaj način obilaze strateška ulaganja, gradonačelnik Vukovara valjda po savjetu fantastične šesnaestorke koja je, ponovimo to još jednom sve svoje ugradila u razvoj Vukovara, bjesomučno uhljebljuje članove svoje stranke na vodeće položaje u gradskim tvrtkama i ustanovama, dok poduzetnici iz gradonačelnikovog bliskog kruga razvrstani po rodbinskim, partijskim, kumskim, i ostalim vezama iz rodnog kraja, ostvaruju ovdje svoj tzv.vukovarski san. Valjda po uzoru na onaj američki iz filmova.

Politički poduzetnici čija se poslovna ekspanzija može kronološki pratiti i uspoređivati od dolaska gradonačelnika Vukovara na vlast, gradonačelnikovi prijatelji, kumovi, koji su prije njegovog dolaska na vlast, ostvarivali prosječne rezultate specifične za određenu branšu, danas uz pomoć političkog-financijskog vjetra u jedra, svoje poslovanje okrunjuju milijunskim prihodima.

Zajednička nit koja veže te preko noći osviještene i uspješne vukovarske poduzetnika je od prosječnog poslovanja do milijunskih prihoda, neobično visokih za poslove kojima se bave, redovno dobivanje javnih natječaja koje raspisuje Grad Vukovar, povlačenje poticaja za očuvanje radnih mjesta iz sredstava Grada Vukovara.

Tvrtka jednog od vukovarskih političkih poduzetnika kojega s gradonačelnikom veže porijeklo iz istoga kraja, iako prijavljuje prihod veći od šest mil. kuna, bez problema povlači gradski poticaj za očuvanje radnih mjesta, unatoč Covid krizi, iz godine u godinu registrira stalno rastući prihod.

Gradonačelnikovim ljudima sve, a ostalima ako nešto ostane.

Po onoj poznatoj rečenici Friedricha Nietzschea iz djela Antikrist - Slabi i nemoćni trebaju propasti, i još im u tome treba pomoći.

Takve i slične primjere građani Vukovara gledaju svakodnevno, politika pogodovanja, korupcija, nepotizam i uhljebljivanje pod kapom gradonačelnika Vukovara izazvala je tektonski poremećaj koji je prouzročio epidemiju gašenja poslovnih subjekata, potaknuo iseljavanje radne snage u najboljim godinama, nedostatak radnih mjesta, i stalno raslojavanja društva na prave i krive sugrađane.

Gdje će grad takva gradonačelnikova "gospodarska" politika na kraju dovesti sasvim je izvjesno - u populistički mulj bez dna.