Ako se ikada dr.sc. Ivan Ambroš mag.ing direktor Centra kompetencija d.o.o. (u nastavku teksta direktor), tvrtke koju je osnovala Vukovarsko-srijemska županija s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna, odluči napisati memoare o svojim obiteljskim, kumskim, partijskim ili kulturnim događajima u kojima je sudjelovao i svjedočio u svojoj do sada ”blistavoj karijeri, njegovi memoari možda ne bi bili zanimljivi širokoj publici poput kultnog djela Svena Hassela; ”Legija prokletih kojim u prvom licu opisuje podvige 27. (kažnjeničke) tenkovske pukovnije sastavljene od na vojnom sudu osuđenih dezertera, politički nepoželjnih osoba, lopova, varalica, sociopata i kriminalaca svih profila i boja.

Memoare, ukoliko bi ih direktor napisao ne bi zanimali karakteri kakve su imali likovi iz Legije prokletih, ali bi zato bili poželjna lektira za sve uhljebe koji imaju afiniteta ka lagodnom životu pod partijskom kapom.

Kada mi je igrom slučaja u ruke došao menadžerski ugovor između direktora i tvrtke Centar kompetencija d.o.o., potpisan osobno od strane župana Bože Galića, postalo mi je jasno da gledam zlatni menadžerski ugovor koji je san snova svakog uhljeba čija savjest i želudac mogu provariti parazitski život na teret zajednice.

{attachments}

Sve je počelo u veljači 2016. na sjednici skupštine Vukovarsko-srijemske županije pod točkom Osnivanje trgovačkog društva - Centar kompetencija i imenovanje direktora na prijedlog nositelja materijala i izvjestitelja višeg voditelja projekata Agencije za razvoj Vukovarsko srijemske-županije, dr.sc Ivana Ambroša - (direktora, glavnog lika ove priče).

Dakle, nositelj materijala i izvjestitelj u liku našeg direktora predlaže Županijskoj skupštini sebe za direktora buduće tvrtke i, gle slučajnosti, ta nova tvrtka nosi naziv Centar kompetencija, da bi par mjeseci nakon imenovanja, po svom prijedlogu direktor u okviru poslijediplomskog doktorskog studija 'Menadžment' na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku obranio doktorsku disertaciju na temu ”Upravljanje Centrom kompetencija i time stekao akademski stupanj doktora znanosti što mu je automatizmom po ugovoru povećalo i onako debelu plaću na dodatnih 15 posto.

Ali ni to nije sve. Novopečeni direktor je preuzevši dužnost u novoosnovanoj županijskoj tvrtki dobio ugovor po kojemu su definirani njegova prava i obveze na i kojemu mu slobodno može pozavidjeti svaki uhljeb u Lijepoj našoj.
Pa je tako, osim što ga je Vukovarsko-srijemska županija s Božom Galićem na čelu postavila na mjesto direktora, otvorila mu je i tvrtku prilagođenu njegovom doktoratu. Nadalje, osim što ga je županija obvezala ugovorom koji si je možda kao viši voditelj projekata Agencije za razvoj Vukovarsko-srijemske županije - nositelj materijala- izvjestitelj i sam sebi sastavio, a župan potpisao, po članku 3. tog ugovora dobio potpunu samostalnost, po članku 4. da vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, po članku 8. da ima obavezu stalnog usavršavanja, troškove puta, smještaja, dnevnice, članarine, reprezentacije.. i sve to na račun tvrtke koju vodi, po članku 9. da samostalno „raspoređuje” kada će i koliko raditi, po članku 10. da je u obvezi stalno se pojavljivati na priredbama i gozbama da bi svojom pojavom valjda oplemenio javni događaj, po članku 11. da ima plaću s osnovicom 3.064,00 kn, a koeficijentom 4,00 pa je za pretpostaviti da prelazi 12.000,00 kuna, a poreze i doprinose i tako snosi „Društvo”, a po članku 12. službeni automobil.Tu su još i prijenosno računalo, mobilni telefon sa svim troškovima, naravno na račun društva tj. građana.

Medjutim ni to nije sve. Članak 17., u slobodnom prijevodu kaže da, ukoliko unatoč svim privilegijama iz ugovora i radnog mjesta, direktor bude toliko nesposoban da si ne može isplatiti plaću, županija će mu ponuditi novo radno mjesto, minimalno direktorsko s plaćom kakvu si sam nije uspio zaraditi.

Ako ovo nije doživotno osigurana egzistencija onda ne znam što jeste

Je li može bolje Teško.

Ne ulazim u to kako danas posluje tvrtka koju je direktor dobio na dar, a koji mu, misle hrvatski uhljebi svih boja, prirodno pripada uz partijsku iskaznicu i zvanje doktora znanosti i ne sumnjam da će mu biti problem prikazati u godišnjim financijskim izvještajima pozitivno poslovanje i korist za šire društvo. Ta vrsta političkih poduzetnika dobro zna kako stvoriti privid suradnje između sebi sličnih institucija, trgovačkih društava, inkubatora i raznih legla, znaju oni kako se treba naslikavati po kongresima, kako po medijima prezentirati projekte u čiju su beskorisnost i sami svjesni.
Problem je što politika na pogrešnim temeljima uzaludno pokušava promijeniti stvarnost, stvarnost koja nam svima iz godine u godinu, iz dana u dan pokazuje da se proces ne može promijeniti ako uvijek iznova pokušavamo istim nastojanjima dobiti drugačije rezultate.

Naše društvo MORA postati svjesno utjecaja korupcije i političkog pogodovanja i tu pojavu prepoznati kao neprihvatljivu, onu koja izravno ugrožava ljudska prava, razara moral te ugrožava stabilnost i gospodarski napredak države. Osim što je u suprotnosti sa zdravom logikom poslovanja, ona predstavlja i devijaciju temeljnih društvenih načela.
Stoga borba protiv gore opisanih pojava predstavlja osnovni preduvjet za razvoj stabilnog, otvorenog i demokratskog društva.

Da me se pogrešno ne shvati, primjer direktora kojega sam naveo nije usamljen, nažalost to je modus operandi današnjih političkih elita koje sve demokratske alate drže u svojim rukama i na žalost zlorabe ne štetu društva.

Ako ovome kao odgovorni, savjesni i aktivni gradjani ne stanemo na kraj, naša će djeca u vrtićima omiljenu brojalicu „trči maca oko tebe...." zamijeniti novokomponiranom „kad narastem želim biti direktor Centra kompetencija”.